1. Od letaka i samizdata
do twittera i tableta
Politički marketing i druge priče
Gordana Čomić
Niš, 03.11.2011.
2. Paradoks političkog marketinga – najbolji
je onaj koji se “pretvori” u glasinu
“Ono što svi pričaju još uvek nije
glasina, već je glasina ono za šta se kaţe
da svi pričaju.”
“Glasine su citati ili varijacije citata, s tim
što ostaje neodreĎeno koga citiraju.”
Ljudi imaju neutaţivu potrebu
komunikacije...
Glasine, ogovaranja, tračevi...
3. Paradoks političkog marketinga je u
zabludi da sredstva komunikacije bitno
menjaju sadrţaj komunikacije
Grafiti kao “najstarije” poznato sredstvo
dvosmerne poruke
Paradoks političkog marketinga je u
zabludi da je on “alat” političkih
stranaka, “prodaja
ideje”, “prevara”, “omot”, a radi se o –
meĎusobnom izraţavanju stavova, o
dvosmernoj ulici ponude i traţnje
Sredstva i sadržaj
4. Razum i
osećanja
ZAŠTO će neko
zapamtiti neku poruku?
ŠTA poruka MORA da
sadrţi da bi iko obratio
paţnju na nju?
KAKO poruka mora biti
saopštena da bi je
primalac doţiveo baš
kao njemu/njoj
upućenu?
GDE poruka MORA biti
objavljena?
ČEMU se porukom
obraćamo?
ČIME se obraćamo?
5. Reč -
grafit, letak, plakat, pismo, brošura, knjiga, s
amizdat, bilbord, čestitka, razglednica,...
Zvuk – glasine, razglas, radio, TV, ...
Slika – TV, internet, društvene mreţe,...
Rukovanje – i reč i zvuk i slika, direktno “iz
usta u uvo”, pa “od usta do usta”
SVE JE DVOSMERNO (mada ne
izgleda da je, ali jeste...)
Kako da ti kažem...
6. Nada i Zebnja
• Seme političkih stavova
ne raste na razumu, već
na –
osećanjima, razumom se
zaliva da raste
•Idealna politička poruka
je ona koja izaziva
reakciju “e, ovo je
pametno i ja baš tako
mislim!”
• Svaka poruka mora biti
–
pokretačka, pozitivna, za
snovana na zajedničkom
stvaranju nade
• Svaka poruka nosi rizik
“nesaglasja očekivanja”
7. KO stvara
poruku?
IDEJE, političke , moraju
biti osnov sadrţaja
LJUDI IZ STRUKE
moraju biti “izvoĎači
radova političkog
marketinga”
POLITIČARI moraju
neprekidno sticati i
usavršavati veštine i
znanja o prenošenju
poruka – moraju slušati i
čuti ljude, taman toliko
koliko i struku
METAFORA u koju su
pretočene
ideje, struka, mora biti
jasna, jednoznačna, prihv
atljiva onima od kojih se
traţi podrška
8. Evolucija sredstava komunikacije dokaz
je i evolucije o – dvosmernosti
Evolucija sredstava komunikacije dokaz
je i evolucije BITNOG u društvenim
matricama (stavovi)
Od “glasaj ZATO što smo najbolji!” do
“glasaj, a evo ZAŠTO smo najbolji!”
Od “ONI su gori!” do “MI smo bolji!”
Novo, novo, novo vreme...
9. Društvene mreže
DOSTUPNOST –
(r)evolucija političkog
marketinga
NOVA PRAVILA –
“više je manje” za
političare na
mreţi, prostor je
“uţi”, prava su “manja”
DVOSMERNOST –
kičma društvenih
mreţa
AMALGAM SREDSTAVA
– integrišu i reč i zvuk i
sliku i rukovanje –
sugestivnost virtuelnog
sveta stvara realne
reakcije, kao da se
razgovor vodi “realno”
10. Stav moţe biti utemeljen (o, da, vrlo
lako!) bez obzira na – činjenice (ili uprkos
njima)
Stav nam se često saopštava u rečenici
koja sadrţi dva potpuno oprečna dela
(“neće valjda?!” i “ne mogu da verujem!”)
Stav moţe biti stvoren “uprkos”
namerama u strukturi političkih poruka
Zgraţavanje o stavovima “zaglupljuje”
Stavovi i činjenice
11. Ideje ...
...moraju biti
JASNE, NEDVOSMISL
ENE, SAŢETOM
METAFOROM
REČENE...
...u svim ljudima je i
predatorsko
(zversko) i humano
(ljudsko), idejom se
moţemo obraćati
samo jednoj
polovini...