SlideShare une entreprise Scribd logo
1  sur  8
Télécharger pour lire hors ligne
Prije fajrunta svira još jedna


Da me prije dvije godine itko pitao vjerujem li u ljubav na prvi pogled, rekao bi mu da ljubav ne postoji ni na
prvi ni drugi pogled,niti uopde. Zašto bi se trudio voljeti nekoga ako deš na kraju dana ostat sam? Ljubav mi
je bila trošak vremena,kojeg bar imaš pun kurac dok si mlad kao ja. Ostari kao da nikad nisi poznavao
ljubav, gledajudi na mladost kao na onaj zadnji tramvaj u pola jedan.
Ma kakvi,uopde nije bilo vrijedno ni razmišljati o nekoj djevojci dulje od jednog dana. Osobito ako pjevaš u
bendu,kao ja.
Bend nam se zove Grof Draškovid,i dakako, poznati smo u Hrvatskoj kao i lijek za rak.
Uz par žicanja,tu i tamo pokoje poznanstvo sa klošarima koji su nekim čudom u glazbenoj industriji, znali
smo održavat svirke po Zagrebu.
Čak i Osijek jednom.
Mi smo kakti neki rokeri,pa nam lova nije tolko bila bitna. Lijepo je naravno bit nagrađen za svoj trud, a još
je ljepše pokupit pljesak, makar od mrtve pijane ekipe koja pojma nema o čemu ustvari pjevamo.

Moje je ime Dario, vokal sam benda Grof Draškovid, kojeg ponosno dijelim sa svojim srednjoškolskim
prijateljima Šimetom,Perom i Tupanom. Tupan dakako nije uvreda, nego je to uistinu njegovo prezime. Igor
Tupan. Od prvog dana srednje sam znao da se s njim moram družit jer se čovjek preziva Tupan.
Nas četiri dijelila smo ljubav prema rock glazbi, i svi smo kao klinci maštali o tome da imamo bend.
Zamislite slučajnosti. Sudbina nas je povezala mjuzom.
U početku, svirali smo u Šimetovoj garaži, dok nas njegov stari nije počeo pičkarat da smo preglasni.
Uglavnom, nakon što ste dobili onu neku osnovnu crtu o meni, vrijeme je da ispričam svoju priču. Baš tu
neku priču o tome kako sam prestao razmišljat kao dijete i kako sam ušao u svijet odraslih. Svijet kojeg
nikad nisam ni htio bit član. Dobro, ono što se meni dogodilo bit de vam malo neobičajeno. Ako se neko
nađe u njoj, moje saučešde. Sa sigurnošdu mogu red da svaka sličnost sa drugim osobama i događajima je
slučajna i samo to,sličnost. Da ziher. Pazi sad ovo.

Prije dve godine, sa mojih dvadeset i tri, još sam bio furo dugu kosu, imao sam nekih ,no ok, IMAM nekih
metar i osamdeset sedam, onak, prosječne neke građe, niš posebno. Ne sjedam se dali sam tada uopde
ikad skinuo sa sebe crnu GUNS AND ROSES majicu.
Šime je doletio do mene i počeo mi se derat u facu, nekak euforično. Kroz pospane oči gledao sam ga kako
me drži za ramena i trese me. Htio je na neki svoj čudan način mi red da smo dobili gažu i da sviramo u
petak (pazi,udarni termin) u Stars and Stripesu, dobrom i poznatijem malo kafidu u Zagrebu.
Tog dana smo se našli sva četvorica na cugi i bili jebeno raspoloženi. Prolazili smo kraj Stars and Stripesa i
nekak lagano bahato gledali u znak na kojem je pisalo ''24.4. u 19h –GROF DRAŠKOVID.''
To smo mi! To smo,jebote,mi!
Šime je rekao da je termin dobio prek jednog frendovog (bla bla) frenda koji zna (bla bla) tog i tog.
To je znači bila subota. Imali smo cijeli tjedan da se pripremimo da ne ispadnemo totalna banana u petak.
Manje, subota je ipak, išli smo se nacugat prvo ko životinje. Imali smo razloga za slavlje, nakon dugo
vremena.
Nebitna sitnica i detalj, ali tu nod smo se potukli s nekim skinheadima (nemogu vjerovat da ta ekipa još
postoji). Cijelu me je nedjelju bolila faca i pljuvao sam krv. Dobio sam martom u glavu, tri-četiri puta. Zub
mi je ostao negdje na pločniku, ako ga nije kakva živina pojela. Dobro što je jedan od onih od iza, neznam
kak se ti zubi zovu, sam je bitno da se ne kuži kad otvorim usta.
Prolazili dani taj tjedan brzo ko baba kad vidi slobodan sic u tramvaju. Svaki dan smo neku novu stvar
naučili. Čak sam skino skoro pa savršeno Elvisovu ''A Little Less Conversation'' ,reko malo demo počastit
ekipu s komercijalnim rock and rollom.

Tupan je na električnoj naučio ''Child In Time'' od Deep Purplea, sam je to meni malo teže za otpjevat da
bar približno bude dobro ko kak ju je pjevao Ian Gillan. Pero je silovao bubnjeve sve bolje i bolje. Bili smo
ko Rocky iz filma, kad se po stoti put sprema obraniti titulu šampiona.
Dan po dan, i dođe petak. Po mojem nekom iskustvu, svatko radi nečeg čeka taj petak. Nekak je
najomiljeniji u bogatoj paleti od sedam dana.
Nekom je gotov tjedan u školi, nekom na poslu, neko želi počet cugat petkom, kako bi napravio mali
maraton do ponedjeljka.
Petak bi trebali proglasit nekakvim blagdanom, kad je ved toliko bitan nama, radnoj klasi.
Nekih pola sata prije svirke, Šime nam je smoto malo trave. Taman demo se fino opustit. Cugali nismo, baš
smo htjeli da sve bude savršeno.
Izašli smo na binu. Ekipa unutra počela je pljeskat, makar malo njih, vjerojatno dvoje ili troje možda znaju
tko smo. Svejedno, nabrijalo nas.
Počeli smo svirku jednom svojom pjesmom, ''gramofon'', al to je nebitan detalj za važnost ove moje
ispovjesti.
Uglavnom, publika nam je pljeskala sve žešde. Odlično sam se osjedao, a vidio sam da i dečki se razdragano
smiju.
E vidiš, tu dolazi do nekakve komplikacije. Ma briga me, redi du to super klišejiziranom rečenicom: tada
ugledah nju.
Stajala je sama kraj šanka.
Buljila je u mene.
Ko zna kako dugo.
Jebote, fukat du danas.

Nastavim ja tako,sve pet, pjevam dalje, kadli Šime napravi znak da je vrijeme za pauzu nekih petnaest
minuta. Obrisao sam znoj sa čela i sišao s bine. Publika, makar pijani svi, vrištali su ''ODEMO JOŠ,ODEMO
JOŠ'' ,pa sam se morao vratit gore da na mikrofon kažem ''pauza, 15 minuta.Hvala vam svima.''
Uletimo mi među rulju, ono, ipak je ovo birc i ravno na šank. Naručim ja tako, četiri pive, dečki mi se
pridruže. Konobar nam još onak kaže ''ovu ja pladam'' ko da smo neki super poznati bend. Da, vidiš, jeben
je bio taj petak 24.4. ,ali ne samo zbog toga nego
''Hej...''
Okrenuo sam se i vidio onu curu koja me je gledala maloprije. Iz blizine je imala neobično plave oči.
''H-hej....'' odgovorim ja njoj.
''Super ste.''
''Hvala ti.'' kažem ja njoj. Sekundu poslije sam skužio da sam se naježio.
''Ja sam Monika.''
''Dario, drago mi je.''
Taj mi je trenutak piva pala iz ruke i pala gdje drugdje nego na njenu majicu.
''Sori, jebemu!''
Ona se samo nasmijala.
''Odlično pjevaš, nisi neki ružan i uz to si šeprtljav. Dali ti je ijedna odolila?'' pita mene ona.
''A dve, tri...Danas nijedna uglavnom.''
Na to se nasmijala ponovno.
Inače, uopde nisam šeprtljav. I zašto bi to ikome bilo privlačno? Monika je izgledala prelijepo, ovako iz
blizine. Svjetlo smeđa kosa, skoro pa savršeno tijelo. Imao sam osjedaj da mi s tim plavim očima gleda
direktno u dušu. Ako bi ikad se zaljubio, bila bi to ona. Samo kaj ti ja u to ne vjerujem. Al je mogu poševit,
zašto ne? Bacim se ja na akciju.
''Ovaj,Monika? Kaj radiš poslije?''
''Paaaa ništa.Zašto?''
''Jesi za neku šetnju?''
''Samo ako mi otpjevaš jednu, onako, za fajrunt.''
''Može. Zadnja pjesma de bit za tebe. Neka gorko slatka. Može?''
''Aha.''
Vidio sam neku tu zaljubljenost u njenim očima. Ovu du malu imat lakše nego kaj sam mislio. I vjeruj mi da
de ti ova zadnja rečenica bit onak, super smješna na kraju.
Tupan i dečki su promatrali moj razgovor s Monikom i cerekali se nekako blesavo. Došao sam do njih kako
bi nastavili svirati. Monika je sjela blizu pozornice.

''Koji si ti jorgovan, Darac! Gorko slatku? Ahahahahahahahah. Ovo još nisam čuo!'' dobaci mi Tupan.
''Daj ne seri i primi se gitare! Monikica je moja danas!'' odgovorim ja njemu, ali nekako bez
samopouzdanja.
Mala mi se skroz svidjela. Al onak, skroz. Na prvi pogled. A baš sam jorgovan.
Nastavimo mi tako svirku, i ponovo ekipa u deliriju. Fakat nam ide večeras. Zasvirali se mi malo i vidim ja
ved je pol tri ujutro. Konobar nam indirektno daje znak da lagano završimo. Pogledam ja okolo, ekipa se
razilazi, par njih ostalo. Par njih i Monika. Sjedi pored pozornice i gleda me. Idem ja održat obedanje.
Vrijeme je za zadnju pjesmu.
Mislim si ja, što bi bilo dobro za kraj. Za Moniku. Padne meni na pamet ''Wonderwall''.
Dam dečkima znak, i počnemo
Today is gonna be the day,
That they're gonna throw it back to you,
By now you should've somehow,
Realized what you gotta do.
I don't believe that anybody,
Feels the way I do, about you now....

Pokupili smo zadnji pljesak od onih par koji su ostali. Osjedali smo se ko neki siromašni Beatlesi. Monika se
digla sa stolice i popela se na pozornicu i poljubila me, onako sa jezikom. Tupan, Pero i Šime su viknuli
''OPAAAAAAAAA!''
To je bio taj trenutak. Zaljubio sam se. Koma.
Odemo mi van iz Stars and Stripesa, dajemo si pet i dogovaramo di demo dalje. Tu sam ih zeznuo, jer sam ja
znao. Monika. Vidio sam je kako izlazi van iz kafida.
''Dečki, svaka nam čast za danas! Nemojte mi kaj zamjerit, ali danas me nema.'' kažem ja njima.
''Ajde, ajde stari, jebi to. Vidimo se sutra, valjda.'' kroz smijeh mi je rekao Pero.
Priđem ja njoj, a ona me ponovno presječe svojim plavim pogledom. Stajao sam nekoliko sekundi samo
gledajudi joj oči, a nakon toga sam je pribio uz zid i poljubio. Opet sam se naježio. Ma jorgovan pravi.
Barili smo se barem pola sata u mraku blizu Stars and Stripesa. Ko neki klinci. Baš sam se odlično osjedao.
Nije to tak sranje kad si zaljubljen, barem postoje ovakvi trenuci koji želiš da samo ostanu u kamenu
zaglavljeni zauvijek.
Poslije smo pričali o svemu. Muzika, filmovi, Dinamo (makar me boli briga za nogomet).Rekla je da živi sa
starcima. Ne radi sad nigdje. Stavila mi je noge u krilo. Imali smo skoro iste svjetle izlizane traperice i crne
starke. Kad smo to skužili, ponovo smo se počeli ljubit.
I sad da ne govorim o tim nekim detaljima, bilo je stvarno odlično, nisam htio da idemo kudi. Pitao sam je
za broj. Ovo se mora nastavit, bar još jednom. Samo još jednom.
Sljededi sam se dan probudio negdje u podne. Bilo je fakat naporno pjevat skoro cijelu nod. Ležao sam na
krevetu u bijeloj potkošulji i sjetio se Monike. Automatski mi je prošao adrenalin kroz želudac, il koji ti vrag
ved prolazi kroz trbuh dok si zaljubljen.
Na mobitelu sam vidio poruku od Tupana koja je glasila ''KAJ JESI?''. Valjda je mislio jesam li poseksao
Moniku. Druga poruka je bila baš od nje: . Samo taj smajlid. Fora. Zapravo nije, al sad je.

Poslije sam se našao s dečkima da prepričamo ostatak naše trijumfalne večeri od kad smo se rastali. Njih
trojica su našli neki klub koji radi i tamo su bili do sedam ujutro. Pero i Šime su našli neke ženske, a Tupan
po običaju se tek doma vjenčao sa svojom šakom. Pitali su me hrpu pitanja o Moniki, al sam ja bio nekak
čudno tajnovit. Samo mi se smijalo. To valjda svima tako kad postanu jorgovani,ovaj, zaljubljeni.
Skužili su me i zajebavali. Cijelo vrijeme su me zajebavali. Ali znam da im je drago.
Nebi vjerovali kamo sam išao poslije cuge s dečkima. Na cugu s Monikom, naravno, bilo je to retoričko
pitanje, ako takva uopde i postoje.

Otišli smo u Maksimir, malo se ljubakali po klupicama. Sjedili smo na molu.
''Dario?''
''Reci..''
''Hvala na pjesmi.''
''Znaš da si je zaslužila. Prelijepa si. I neznam jel rano ali....''
''Reci!''
''Paa...eto, onak, volim te. Bar mislim. Nisam nikad. Onak.''
U tome se trenutku bacila na mene glasno se smijudi.

''Pa znamo se dva dana! Ali odat du ti tajnu. Ja tebe ne. Za dvije minute budem.''
Suvišno je pričati kako sam se tada osjedao. Kralj svijeta. Ma kakav Di Caprio, jebote.

''Ajmo do mene!'' rekla je.
''A di su ti starci? Tvoj de me stari razapet ak neznam, dođem.''
''Ma nema ih još tjedan dana! Kod bake su u Rijeci.''
''Pa ajd, vodi me.''

Dođemo mi tak kod nje u Dubravu. Jebote, pa nisam reko da smo dečki i ja, tj. bend Grof Draškovid, sa
Kvatrida. Blizu placa, skroz. Onog novog.
Njen stan je izgledao vrlo čudno. Sve je bilo puno nekih čudnih ali lijepih slika na platnu.
''Kaj ti slikaš?''
''Pa da. Nisam ti rekla,a?''
''Ma nema beda. Al to je onak, velika stvar!''
''Eto, sad znaš! Ti pjevaš, ja slikam. Kako smo se samo našli!''
Sjeo sam na kauč.
''Odeš nešto popit? Pivo? Sok?''
''Pivo je ok, hvala!''
Donijela mi je bocu hladnog Ožujskog. Otvorila je i sebi jednu, i sjela kraj mene s otvorenom bocom.
''Živjeli! Za nas dvoje. I za Grofa Draškovida!'' rekla je gledajudi me u oči.
Tek što sam ispio prvi gutljaj skočila je na mene. Skinula mi je GUNS AND ROSES majicu i hlače. Zatim je
skinula svoje hlače. Nakon toga... Ma ustvari, uopde nije bitno. Poševili smo se. Ma kakvi. Vodili smo ljubav,
i to satima.
Sjedam se našeg razgovora nakon toga u krevetu kao da je bio jučer.
''Dario?''
''Da?''
''Moram ti nešto red..''
''Reci...trudna si?'' u šali sam je pitao.
''Ma ne. Nego, sviđam li ti se? Onako, ljubavno?'' pitala me nekim plahim tonom.
''Pa rekao sam ti da te volim! Okej, možda sam malo ubrzao, ali neznam kako bi drugačije opisao osjedaj
kad...''
''Ma kužim. Nego stvarno ne želim da odeš od mene. Moraš znati nešto o meni. Stvar koju ti nisam rekla.''
prekinula me u pola rečenice.
''Slušam te, želim znat apsolutno sve o tebi, Monika.''
''Obedaj da nedeš pobjed dok ti ne objasnim!'' naredljivim glasom mi je rekla.
''Zaveži me ako želiš. Nedu pobjed.''
''Prije dva dana sam...''
U tom ju trenutku prekine zvono na vratima. Naglo sam bio trznuo glavom, uplašio sam se da su joj starci
došli.
Monika je ustala iz kreveta i krenula prema vratima, onako u gadama i majici. Ja sam stao kraj ugla vrata
kako me nitko nebi vidio i slušao tko joj je došao.
Stajala je na vratima još uvijek i razgovarala s nekim. Neprimjetno, nadam se, sam pogledao o čemu se radi.
Razgovarala je sa starijim nekim likom u bijeloj majici s kapuljačom. On joj je dao nekakvu kutijicu ili šta ja
znam što, i otišao. Monika je zaključala vrata iza njega pa se vratila u sobu.
''Ko je to bio?''
''Prijatelj...''
''Nešto ti je dao? Vidio sam slučajno! ''
''Dario....Možda je vrijeme da sad odeš doma.''
''Možeš li barem dovršit rečenicu od maloprije?''
''Ne.''
''Ajde molim te. Obedajem da ne idem nigdje!''
''Dario....prije dva dana sam počela ponovno uzimati heroin.'' odgovorila mi je gledajudi me ravno u oči.
''M-molim? '' rekao sam vidljivo šokiran.
''Provela sam tri godine u komuni. Starci su otišli od kude,očito nisu mogli podnijet teret da sam
narkomanka. U te tri godine, poriv za heroinom mi je nestao. Sve do prekjučer. I želim nastaviti. Nemožeš
ništa u vezi toga.'' rekla mi je to neobičajeno hladno, ali opet kao da se bojala moje reakcije.
''Monika...''
''Otiđi sad. Ne želiš ovo, vjeruj mi, ne želiš.''
''Ali ja....Heroin? Od toga se umire. To je loše sranje.''
''Odlazi, molim te. Bilo je lijepo dok je moglo bit lijepo, neželim da ovo proživljavaš. Nisam htjela da otiđeš
od mene, ali sad shvadam da bi ti bilo nemogude uistinu me voljeti. Ja sam narkomanka, i krast du tvoje
stvari i tvoj novac kako bi kupila heroin.''

Bila je uznemirujude iskrena. Ved je prošla s nekim ovo.
''Mala, ako sam odem, nema me više. To ne želim. Ne smeta mi tvoja ovisnost, makar znam da bi trebala, i
makar znam da bi trebao ti pozvat nekoga ko ti može pomodi ponovno, ali vidiš, sjeti se pjesme
Wonderwall i njenog refrena (maybe you're the one that's gonna save me). Želim bit tvoj Wonderwall dok
god to bude bilo mogude. Ok?'' rekao sam joj i shvatio kako je glupo to što sam rekao.

''Dario,volim te. Ne idi od mene''
Cijela naša priča je počela kao nevjerojatno loš ljubavni roman, ali sad se transformirala u nešto vrlo
bolesno i izopačeno. Možda sam ja taj koji nikad nije vjerovao u ljubav i možda sam u rekordnom vremenu
od dva dana uspio shvatit što ona znači. Samo moja ljubav je oštedena i ima rok trajanja. Barem dok se
Monika ne predozira. Otkad sam saznao za njenu ovisnost, volim je više nego što je itko mogao zamislit.
Baš sam jorgovan. Ali popišani jorgovan, od strane nekog psa kojeg je gazda izveo u šetnju.
Naravno da nisam otišao od nje. Trebao sam, ali nisam, jer tada još nisam znao u što se upuštam.

Dečkima, naravno nisam ništa rekao. Za njih je to ona slatka plavooka cura koja mi je uletila dok smo svirali
u Stars and Stripesu.
Ali dobro, prije nego nastavim priču o meni i mojoj novoj curi, potrebno je malo ubacit i pokoju o mojim
momcima. Bend Grof Draškovid se poprilično proslavio nakon one večeri. Dobivali smo gaže u vrlo dobrim
klubovima i počeli grtat lovu. Pokupovali smo novu opremu, uglavnom ,da ne duljim, s bendom je sve
savršeno. Ne uzimajudi u obzir mene, naravno. Svaka pjesma koju sam otpjevao s njima bila je upudena
Moniki, koja je uvijek bila blizu pozornice.
Dečki su skužili da nešto nevalja samnom, ali sam prema njima bio jako zatvoren. Svaki trenutak koji sam
proveo s Monikom pojeo je dio mene. Našao sam joj injekcije svuda po sobi. Bezbroj sam je puta držao dok
se tresla u drogiranom bunilu.
Vodio sam je, preko njene volje, nekim alternativim doktorima. To je bio jedini način, jer ovi ''pravi'' bi je
zatvorili u komunu i nikad je više nebi vidio. Vjerojatno bi, ali ja želim bit onaj koji de joj pomodi. Inače
nisam nikakav vjernik, to mi je onak, bizarno da vjerujem u stvari koje se nevide, ali vodio sam je čak i u
crkvu, mislio sam da de ju to na neki meni nerazumljiv način maknut od heroina.
Jebem mater onom koji ga je napravio.
Jedan dan, sjedim ja kod nje, a ona u skoro besvjesnom stanju pokušava mi skinut hlače.
''Ljube, ajd ne sad. Kad te malo pusti, važi?''
''Daj odjebi, ja odu sad! Šta si peder postao?''
''Ne,nego... Nevolim to kad si takva.Malo kasnije, ok?''
''Ma daj, ti si za kurac. Probudi me dok me oš jebat.''

Tada je stvarno došlo vrijeme da nešto realno poduzmem. Rano sam se jako sjetio, ako itko dopusti
sarkazam prije nego me osudi do kraja. Odnio sam je u bolnicu i otišao. Nije se osvjestila putem. Nije ni
znala da sam je odveo.Neka me mrzi radi toga, spašavam joj život. Tako sam mislio tada, eto.

Tupan me nazvao.
''Ej buraz. Si slobodan navečer? Nema te,stari.''
''Hej. Može navečer. Platiš neku pivu?'' pitam ga, jer sam shvatio da sam skoro pa potpuno švorc radi
Monikinog hobija.
Našli smo se nas četvorica, ko u dobra stara vremena dok još nisam bio zaljubljen. Odlučio sam dečkima red
istinu o Moniki. Više stvarno nisam mogao šutit.
''E moj Darac. Zašto nam nisi prije rekao? Ti nisi normalan, cura je mogla umrijet! '' rekao je Šime.
''Šutiš takve stvari od nas. Zaglibio si, prijatelju. Primi jedan prijateljski savjet od mene, ostavi je u
komuni.Ne treba ti to. Šta ti je uopde bilo u glavi da si je pustio da se drogira?'' nastavio je Pero.
''Ne kužiš ti to. Nitko od vas ni nede. Volim je i to je bitno. Htio sam joj pomod, htio sam je usmjerit na pravi
put,ja..''
''Ma daj, kakav pravi put? Tri godine u komuni i vratila se i nastavila? Stari moj, šta se s tobom dogodilo?
Pomažeš joj da se ubije!'' prekinuo me Tupan.
''Jebem ti mater! Volim je. Nemožeš to shvatit. Nitko nemože. Prvi put u životu volim nekoga. Boli me kurac
kaj se drogira, nemožeš radi toga nekog pokopat!''
''Darac, ti si puko potpuno. Želim ti doslovno svu sredu svijeta s Monikom.''
To je bio trenutak kada sam prekinuo s bendom. To je bio trenutak kada me bolila briga za Tupana, Peru i
Šimu. Treba mi Monika.
Otišao sam u bolnicu gdje su je liječili. Uzeo sam je u naručje i odnio van. Doktori su trčali zamnom i zvali
osiguranje. Tako mi je bilo svjedno.
''D-Dario? Jesi li to ti?'' upitala me.
''Jesam, ljubavi. Došao sam po tebe. Nede nas više nitko razdvojit.''
Odnio sam je u njen stan.
''Voliš li me Dario?''
''Od trenutka kad sam te zalio pivom.''
''I ja tebe. Volim te. Ostani uz mene večeras.''
''Obedaj mi da nedeš više uzimat ono sranje. OBEDAJ MI!''
''Uzela sam ved. U bolnici. Zadnji put, kunem ti se.''
Pogledao sam joj ruku. Vene su joj bile crne kao ugljen.
''Zašto ti to nisu pogledali u bolnici?''
''Jesu. Amputirali bi mi ruku. Zamisli, ko u Rekvijemu za snove.''
''Monika...''
''Dario,ja.. Osjedam da nedu doživjet jutro. Ostani uz mene. Ne želim umrijet sama.''
''Glupačo jedna, nedeš umrijet! Ako se makneš od tog sranja, živjet deš još dugo i umrijet deš ko oronula
stara baba negdje kraj mene.''
''Otpjevaj mi Wonderwall, molim te.''
Sjeo sam na pod i položio njenu glavu u krilo. Počeo sam pjevat, baš onako kao prve nodi.
''Volim te, Dario. Volim....''
U tom je trenutku moja ljubav života umrla. ''Zlatni šut'' je imala u bolnici. Nitko nije znao da ima heroin
kod sebe. Očito ih je bolio kurac za smrdljivu narkomanku.
I što bi sad ijedan normalan čovjek zaključio iz moje priče? Eh,da. Našao sam se ponovno s dečkima. Pred
njima sam se rasplakao. Baš sam jorgovan, kak bi Tupan reko. Neka viša sila, nazovimo je Bogom, darovala
mi je ljubav, bezuvjetnu, bolesnu, izopačenu, besmislenu, ali ja sam je ipak prihvatio. Što sam ja kao jedan
Dario naučio iz toga? Samo jednu stvar. Želim Moniku. Želim njene plave oči i svjetlosmeđu kosu. Želim
njene zmazane svjetloplave traperice i njene crne starke na svojim koljenima još jednom. Besmisao svega?
Nemogu to dobit, jer je Monika mrtva. Neznam uistinu što je ta viša Bog sila htjela dokazat ovom
oštedenom ljubavnom pričom. Počela je prije dvije godine, a završava danas. Zašto? Jer je to život? Kakva je
utjeha redi samo ''život ide dalje''? Prodi de bol, prodi de i mladost i život, dali je stvarno utjeha u tome da
sve prolazi? Ako je tako, prolazim i ja, Dario, član benda Grof Draškovid.

U Monikinoj sobi sam našao kutijicu gdje je držala heroin. Našao sam sterilne igle pod krevetom. Uzeo sam
žlicu, stavio malo tog sranja u žlicu, polio sa nekoliko kapljica limuna, i zagrijao žlicu na svijedi. To sam
naučio od svoje Monike.
Napunio sam iglu smečkasto žutom melasom, zagrijanom na svijedi. Udario sam u svoju venu i sjeo na pod.
Pustio sam na njenoj liniji Wonderwall. Ta nam je pjesma fakat obilježila ovu bolesnu vezu. Uzeo sam
dvadesetak žileta iz kupaonice i razrezao si vene na lijevoj ruci. Okomito, onako, od šake prema bicepsu.
Pjesma je svirala. Uvijek svira ta jedna prije ''fajrunta''.
Zašto se ubijam upravo? Odgovorit du na to pitanje protupitanjem: ''zašto ne?''.
Naravno, imam hrpu stvari za izgubit. Starci, moji momci iz benda, pa čak i neku slavu što smo postigli u
zadnje vrijeme. A uostalom kakva je to rock zvijezda koja ne umre mlada, zar ne? Ma ne slušajte mene, sad
sam opet jorgovan. Uglavnom za par minuta postajem statistika ( cause after all).
Monika, vidimo se za koji trenutak. (you're my wonderwall). A sad zbogom tebi koji god si me poslušao, i
zapamti jednu stvar; jebeno je vrijedilo svake sekunde.....




                                                     KRAJ
Tomislav Hercigonja- Prije fajrunta svira još jedna

Contenu connexe

Tendances

Zamjenice vjezba s rjesenjem
Zamjenice vjezba s rjesenjemZamjenice vjezba s rjesenjem
Zamjenice vjezba s rjesenjemIvana Čališ
 
Svega ima
Svega imaSvega ima
Svega imanino62
 
Knut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun   zavodnik i druge pričeKnut hamsun   zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge pričeMelanija Međeši
 
Adrian mole godine divljine
Adrian mole  godine divljineAdrian mole  godine divljine
Adrian mole godine divljineTatjana Popovic
 
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj   Ana KarenjinaC:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj   Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana KarenjinaMasni Palac
 
Najbolje lektire 5.a
Najbolje lektire 5.aNajbolje lektire 5.a
Najbolje lektire 5.arosy1233
 
Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb   protiv katilineAmelie nothomb   protiv katiline
Amelie nothomb protiv katilinezoran radovic
 

Tendances (9)

Zamjenice vjezba s rjesenjem
Zamjenice vjezba s rjesenjemZamjenice vjezba s rjesenjem
Zamjenice vjezba s rjesenjem
 
Svega ima
Svega imaSvega ima
Svega ima
 
Knut hamsun zavodnik i druge priče
Knut hamsun   zavodnik i druge pričeKnut hamsun   zavodnik i druge priče
Knut hamsun zavodnik i druge priče
 
Svega Ima
Svega ImaSvega Ima
Svega Ima
 
Adrian mole godine divljine
Adrian mole  godine divljineAdrian mole  godine divljine
Adrian mole godine divljine
 
Dervis susic veliki vezir
Dervis susic   veliki vezirDervis susic   veliki vezir
Dervis susic veliki vezir
 
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj   Ana KarenjinaC:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj   Ana Karenjina
C:\Fake Path\Lav Nikolajevič Tolstoj Ana Karenjina
 
Najbolje lektire 5.a
Najbolje lektire 5.aNajbolje lektire 5.a
Najbolje lektire 5.a
 
Amelie nothomb protiv katiline
Amelie nothomb   protiv katilineAmelie nothomb   protiv katiline
Amelie nothomb protiv katiline
 

En vedette

Lecture 3e vide_bis
Lecture 3e vide_bisLecture 3e vide_bis
Lecture 3e vide_bisImaflo
 
Roundup presentation
Roundup presentationRoundup presentation
Roundup presentationmattgrommes
 
JPCL jz300035t Sim Presentation
JPCL jz300035t Sim PresentationJPCL jz300035t Sim Presentation
JPCL jz300035t Sim Presentationjpcoffice
 
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcija
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcijaTomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcija
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcijaTommylius
 
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편 [CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편 IBK 기업은행
 
Cold warpresentation
Cold warpresentationCold warpresentation
Cold warpresentationkevrev77
 
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망IBK 기업은행
 

En vedette (8)

Lecture 3e vide_bis
Lecture 3e vide_bisLecture 3e vide_bis
Lecture 3e vide_bis
 
Roundup presentation
Roundup presentationRoundup presentation
Roundup presentation
 
JPCL jz300035t Sim Presentation
JPCL jz300035t Sim PresentationJPCL jz300035t Sim Presentation
JPCL jz300035t Sim Presentation
 
Murmure 023 27avril
Murmure 023 27avrilMurmure 023 27avril
Murmure 023 27avril
 
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcija
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcijaTomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcija
Tomislav Hercigonja- Svjetla, kamera, bezglava akcija
 
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편 [CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편
[CEO Legal Report] 중소기업 CEO가 알아야 할 개정 상법의 주요내용_ 제3편
 
Cold warpresentation
Cold warpresentationCold warpresentation
Cold warpresentation
 
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망
2012년 4/4분기 중소기업제조업 경기전망
 

Tomislav Hercigonja- Prije fajrunta svira još jedna

  • 1. Prije fajrunta svira još jedna Da me prije dvije godine itko pitao vjerujem li u ljubav na prvi pogled, rekao bi mu da ljubav ne postoji ni na prvi ni drugi pogled,niti uopde. Zašto bi se trudio voljeti nekoga ako deš na kraju dana ostat sam? Ljubav mi je bila trošak vremena,kojeg bar imaš pun kurac dok si mlad kao ja. Ostari kao da nikad nisi poznavao ljubav, gledajudi na mladost kao na onaj zadnji tramvaj u pola jedan. Ma kakvi,uopde nije bilo vrijedno ni razmišljati o nekoj djevojci dulje od jednog dana. Osobito ako pjevaš u bendu,kao ja. Bend nam se zove Grof Draškovid,i dakako, poznati smo u Hrvatskoj kao i lijek za rak. Uz par žicanja,tu i tamo pokoje poznanstvo sa klošarima koji su nekim čudom u glazbenoj industriji, znali smo održavat svirke po Zagrebu. Čak i Osijek jednom. Mi smo kakti neki rokeri,pa nam lova nije tolko bila bitna. Lijepo je naravno bit nagrađen za svoj trud, a još je ljepše pokupit pljesak, makar od mrtve pijane ekipe koja pojma nema o čemu ustvari pjevamo. Moje je ime Dario, vokal sam benda Grof Draškovid, kojeg ponosno dijelim sa svojim srednjoškolskim prijateljima Šimetom,Perom i Tupanom. Tupan dakako nije uvreda, nego je to uistinu njegovo prezime. Igor Tupan. Od prvog dana srednje sam znao da se s njim moram družit jer se čovjek preziva Tupan. Nas četiri dijelila smo ljubav prema rock glazbi, i svi smo kao klinci maštali o tome da imamo bend. Zamislite slučajnosti. Sudbina nas je povezala mjuzom. U početku, svirali smo u Šimetovoj garaži, dok nas njegov stari nije počeo pičkarat da smo preglasni. Uglavnom, nakon što ste dobili onu neku osnovnu crtu o meni, vrijeme je da ispričam svoju priču. Baš tu neku priču o tome kako sam prestao razmišljat kao dijete i kako sam ušao u svijet odraslih. Svijet kojeg nikad nisam ni htio bit član. Dobro, ono što se meni dogodilo bit de vam malo neobičajeno. Ako se neko nađe u njoj, moje saučešde. Sa sigurnošdu mogu red da svaka sličnost sa drugim osobama i događajima je slučajna i samo to,sličnost. Da ziher. Pazi sad ovo. Prije dve godine, sa mojih dvadeset i tri, još sam bio furo dugu kosu, imao sam nekih ,no ok, IMAM nekih metar i osamdeset sedam, onak, prosječne neke građe, niš posebno. Ne sjedam se dali sam tada uopde ikad skinuo sa sebe crnu GUNS AND ROSES majicu. Šime je doletio do mene i počeo mi se derat u facu, nekak euforično. Kroz pospane oči gledao sam ga kako me drži za ramena i trese me. Htio je na neki svoj čudan način mi red da smo dobili gažu i da sviramo u petak (pazi,udarni termin) u Stars and Stripesu, dobrom i poznatijem malo kafidu u Zagrebu. Tog dana smo se našli sva četvorica na cugi i bili jebeno raspoloženi. Prolazili smo kraj Stars and Stripesa i nekak lagano bahato gledali u znak na kojem je pisalo ''24.4. u 19h –GROF DRAŠKOVID.'' To smo mi! To smo,jebote,mi! Šime je rekao da je termin dobio prek jednog frendovog (bla bla) frenda koji zna (bla bla) tog i tog. To je znači bila subota. Imali smo cijeli tjedan da se pripremimo da ne ispadnemo totalna banana u petak.
  • 2. Manje, subota je ipak, išli smo se nacugat prvo ko životinje. Imali smo razloga za slavlje, nakon dugo vremena. Nebitna sitnica i detalj, ali tu nod smo se potukli s nekim skinheadima (nemogu vjerovat da ta ekipa još postoji). Cijelu me je nedjelju bolila faca i pljuvao sam krv. Dobio sam martom u glavu, tri-četiri puta. Zub mi je ostao negdje na pločniku, ako ga nije kakva živina pojela. Dobro što je jedan od onih od iza, neznam kak se ti zubi zovu, sam je bitno da se ne kuži kad otvorim usta. Prolazili dani taj tjedan brzo ko baba kad vidi slobodan sic u tramvaju. Svaki dan smo neku novu stvar naučili. Čak sam skino skoro pa savršeno Elvisovu ''A Little Less Conversation'' ,reko malo demo počastit ekipu s komercijalnim rock and rollom. Tupan je na električnoj naučio ''Child In Time'' od Deep Purplea, sam je to meni malo teže za otpjevat da bar približno bude dobro ko kak ju je pjevao Ian Gillan. Pero je silovao bubnjeve sve bolje i bolje. Bili smo ko Rocky iz filma, kad se po stoti put sprema obraniti titulu šampiona. Dan po dan, i dođe petak. Po mojem nekom iskustvu, svatko radi nečeg čeka taj petak. Nekak je najomiljeniji u bogatoj paleti od sedam dana. Nekom je gotov tjedan u školi, nekom na poslu, neko želi počet cugat petkom, kako bi napravio mali maraton do ponedjeljka. Petak bi trebali proglasit nekakvim blagdanom, kad je ved toliko bitan nama, radnoj klasi. Nekih pola sata prije svirke, Šime nam je smoto malo trave. Taman demo se fino opustit. Cugali nismo, baš smo htjeli da sve bude savršeno. Izašli smo na binu. Ekipa unutra počela je pljeskat, makar malo njih, vjerojatno dvoje ili troje možda znaju tko smo. Svejedno, nabrijalo nas. Počeli smo svirku jednom svojom pjesmom, ''gramofon'', al to je nebitan detalj za važnost ove moje ispovjesti. Uglavnom, publika nam je pljeskala sve žešde. Odlično sam se osjedao, a vidio sam da i dečki se razdragano smiju. E vidiš, tu dolazi do nekakve komplikacije. Ma briga me, redi du to super klišejiziranom rečenicom: tada ugledah nju. Stajala je sama kraj šanka. Buljila je u mene. Ko zna kako dugo. Jebote, fukat du danas. Nastavim ja tako,sve pet, pjevam dalje, kadli Šime napravi znak da je vrijeme za pauzu nekih petnaest minuta. Obrisao sam znoj sa čela i sišao s bine. Publika, makar pijani svi, vrištali su ''ODEMO JOŠ,ODEMO JOŠ'' ,pa sam se morao vratit gore da na mikrofon kažem ''pauza, 15 minuta.Hvala vam svima.'' Uletimo mi među rulju, ono, ipak je ovo birc i ravno na šank. Naručim ja tako, četiri pive, dečki mi se pridruže. Konobar nam još onak kaže ''ovu ja pladam'' ko da smo neki super poznati bend. Da, vidiš, jeben je bio taj petak 24.4. ,ali ne samo zbog toga nego ''Hej...'' Okrenuo sam se i vidio onu curu koja me je gledala maloprije. Iz blizine je imala neobično plave oči. ''H-hej....'' odgovorim ja njoj. ''Super ste.'' ''Hvala ti.'' kažem ja njoj. Sekundu poslije sam skužio da sam se naježio. ''Ja sam Monika.'' ''Dario, drago mi je.'' Taj mi je trenutak piva pala iz ruke i pala gdje drugdje nego na njenu majicu. ''Sori, jebemu!'' Ona se samo nasmijala. ''Odlično pjevaš, nisi neki ružan i uz to si šeprtljav. Dali ti je ijedna odolila?'' pita mene ona.
  • 3. ''A dve, tri...Danas nijedna uglavnom.'' Na to se nasmijala ponovno. Inače, uopde nisam šeprtljav. I zašto bi to ikome bilo privlačno? Monika je izgledala prelijepo, ovako iz blizine. Svjetlo smeđa kosa, skoro pa savršeno tijelo. Imao sam osjedaj da mi s tim plavim očima gleda direktno u dušu. Ako bi ikad se zaljubio, bila bi to ona. Samo kaj ti ja u to ne vjerujem. Al je mogu poševit, zašto ne? Bacim se ja na akciju. ''Ovaj,Monika? Kaj radiš poslije?'' ''Paaaa ništa.Zašto?'' ''Jesi za neku šetnju?'' ''Samo ako mi otpjevaš jednu, onako, za fajrunt.'' ''Može. Zadnja pjesma de bit za tebe. Neka gorko slatka. Može?'' ''Aha.'' Vidio sam neku tu zaljubljenost u njenim očima. Ovu du malu imat lakše nego kaj sam mislio. I vjeruj mi da de ti ova zadnja rečenica bit onak, super smješna na kraju. Tupan i dečki su promatrali moj razgovor s Monikom i cerekali se nekako blesavo. Došao sam do njih kako bi nastavili svirati. Monika je sjela blizu pozornice. ''Koji si ti jorgovan, Darac! Gorko slatku? Ahahahahahahahah. Ovo još nisam čuo!'' dobaci mi Tupan. ''Daj ne seri i primi se gitare! Monikica je moja danas!'' odgovorim ja njemu, ali nekako bez samopouzdanja. Mala mi se skroz svidjela. Al onak, skroz. Na prvi pogled. A baš sam jorgovan. Nastavimo mi tako svirku, i ponovo ekipa u deliriju. Fakat nam ide večeras. Zasvirali se mi malo i vidim ja ved je pol tri ujutro. Konobar nam indirektno daje znak da lagano završimo. Pogledam ja okolo, ekipa se razilazi, par njih ostalo. Par njih i Monika. Sjedi pored pozornice i gleda me. Idem ja održat obedanje. Vrijeme je za zadnju pjesmu. Mislim si ja, što bi bilo dobro za kraj. Za Moniku. Padne meni na pamet ''Wonderwall''. Dam dečkima znak, i počnemo Today is gonna be the day, That they're gonna throw it back to you, By now you should've somehow, Realized what you gotta do. I don't believe that anybody, Feels the way I do, about you now.... Pokupili smo zadnji pljesak od onih par koji su ostali. Osjedali smo se ko neki siromašni Beatlesi. Monika se digla sa stolice i popela se na pozornicu i poljubila me, onako sa jezikom. Tupan, Pero i Šime su viknuli ''OPAAAAAAAAA!'' To je bio taj trenutak. Zaljubio sam se. Koma. Odemo mi van iz Stars and Stripesa, dajemo si pet i dogovaramo di demo dalje. Tu sam ih zeznuo, jer sam ja znao. Monika. Vidio sam je kako izlazi van iz kafida. ''Dečki, svaka nam čast za danas! Nemojte mi kaj zamjerit, ali danas me nema.'' kažem ja njima. ''Ajde, ajde stari, jebi to. Vidimo se sutra, valjda.'' kroz smijeh mi je rekao Pero. Priđem ja njoj, a ona me ponovno presječe svojim plavim pogledom. Stajao sam nekoliko sekundi samo gledajudi joj oči, a nakon toga sam je pribio uz zid i poljubio. Opet sam se naježio. Ma jorgovan pravi. Barili smo se barem pola sata u mraku blizu Stars and Stripesa. Ko neki klinci. Baš sam se odlično osjedao. Nije to tak sranje kad si zaljubljen, barem postoje ovakvi trenuci koji želiš da samo ostanu u kamenu zaglavljeni zauvijek. Poslije smo pričali o svemu. Muzika, filmovi, Dinamo (makar me boli briga za nogomet).Rekla je da živi sa starcima. Ne radi sad nigdje. Stavila mi je noge u krilo. Imali smo skoro iste svjetle izlizane traperice i crne starke. Kad smo to skužili, ponovo smo se počeli ljubit. I sad da ne govorim o tim nekim detaljima, bilo je stvarno odlično, nisam htio da idemo kudi. Pitao sam je za broj. Ovo se mora nastavit, bar još jednom. Samo još jednom.
  • 4. Sljededi sam se dan probudio negdje u podne. Bilo je fakat naporno pjevat skoro cijelu nod. Ležao sam na krevetu u bijeloj potkošulji i sjetio se Monike. Automatski mi je prošao adrenalin kroz želudac, il koji ti vrag ved prolazi kroz trbuh dok si zaljubljen. Na mobitelu sam vidio poruku od Tupana koja je glasila ''KAJ JESI?''. Valjda je mislio jesam li poseksao Moniku. Druga poruka je bila baš od nje: . Samo taj smajlid. Fora. Zapravo nije, al sad je. Poslije sam se našao s dečkima da prepričamo ostatak naše trijumfalne večeri od kad smo se rastali. Njih trojica su našli neki klub koji radi i tamo su bili do sedam ujutro. Pero i Šime su našli neke ženske, a Tupan po običaju se tek doma vjenčao sa svojom šakom. Pitali su me hrpu pitanja o Moniki, al sam ja bio nekak čudno tajnovit. Samo mi se smijalo. To valjda svima tako kad postanu jorgovani,ovaj, zaljubljeni. Skužili su me i zajebavali. Cijelo vrijeme su me zajebavali. Ali znam da im je drago. Nebi vjerovali kamo sam išao poslije cuge s dečkima. Na cugu s Monikom, naravno, bilo je to retoričko pitanje, ako takva uopde i postoje. Otišli smo u Maksimir, malo se ljubakali po klupicama. Sjedili smo na molu. ''Dario?'' ''Reci..'' ''Hvala na pjesmi.'' ''Znaš da si je zaslužila. Prelijepa si. I neznam jel rano ali....'' ''Reci!'' ''Paa...eto, onak, volim te. Bar mislim. Nisam nikad. Onak.'' U tome se trenutku bacila na mene glasno se smijudi. ''Pa znamo se dva dana! Ali odat du ti tajnu. Ja tebe ne. Za dvije minute budem.'' Suvišno je pričati kako sam se tada osjedao. Kralj svijeta. Ma kakav Di Caprio, jebote. ''Ajmo do mene!'' rekla je. ''A di su ti starci? Tvoj de me stari razapet ak neznam, dođem.'' ''Ma nema ih još tjedan dana! Kod bake su u Rijeci.'' ''Pa ajd, vodi me.'' Dođemo mi tak kod nje u Dubravu. Jebote, pa nisam reko da smo dečki i ja, tj. bend Grof Draškovid, sa Kvatrida. Blizu placa, skroz. Onog novog. Njen stan je izgledao vrlo čudno. Sve je bilo puno nekih čudnih ali lijepih slika na platnu. ''Kaj ti slikaš?'' ''Pa da. Nisam ti rekla,a?'' ''Ma nema beda. Al to je onak, velika stvar!'' ''Eto, sad znaš! Ti pjevaš, ja slikam. Kako smo se samo našli!'' Sjeo sam na kauč. ''Odeš nešto popit? Pivo? Sok?'' ''Pivo je ok, hvala!'' Donijela mi je bocu hladnog Ožujskog. Otvorila je i sebi jednu, i sjela kraj mene s otvorenom bocom. ''Živjeli! Za nas dvoje. I za Grofa Draškovida!'' rekla je gledajudi me u oči. Tek što sam ispio prvi gutljaj skočila je na mene. Skinula mi je GUNS AND ROSES majicu i hlače. Zatim je skinula svoje hlače. Nakon toga... Ma ustvari, uopde nije bitno. Poševili smo se. Ma kakvi. Vodili smo ljubav, i to satima. Sjedam se našeg razgovora nakon toga u krevetu kao da je bio jučer. ''Dario?'' ''Da?'' ''Moram ti nešto red..'' ''Reci...trudna si?'' u šali sam je pitao. ''Ma ne. Nego, sviđam li ti se? Onako, ljubavno?'' pitala me nekim plahim tonom.
  • 5. ''Pa rekao sam ti da te volim! Okej, možda sam malo ubrzao, ali neznam kako bi drugačije opisao osjedaj kad...'' ''Ma kužim. Nego stvarno ne želim da odeš od mene. Moraš znati nešto o meni. Stvar koju ti nisam rekla.'' prekinula me u pola rečenice. ''Slušam te, želim znat apsolutno sve o tebi, Monika.'' ''Obedaj da nedeš pobjed dok ti ne objasnim!'' naredljivim glasom mi je rekla. ''Zaveži me ako želiš. Nedu pobjed.'' ''Prije dva dana sam...'' U tom ju trenutku prekine zvono na vratima. Naglo sam bio trznuo glavom, uplašio sam se da su joj starci došli. Monika je ustala iz kreveta i krenula prema vratima, onako u gadama i majici. Ja sam stao kraj ugla vrata kako me nitko nebi vidio i slušao tko joj je došao. Stajala je na vratima još uvijek i razgovarala s nekim. Neprimjetno, nadam se, sam pogledao o čemu se radi. Razgovarala je sa starijim nekim likom u bijeloj majici s kapuljačom. On joj je dao nekakvu kutijicu ili šta ja znam što, i otišao. Monika je zaključala vrata iza njega pa se vratila u sobu. ''Ko je to bio?'' ''Prijatelj...'' ''Nešto ti je dao? Vidio sam slučajno! '' ''Dario....Možda je vrijeme da sad odeš doma.'' ''Možeš li barem dovršit rečenicu od maloprije?'' ''Ne.'' ''Ajde molim te. Obedajem da ne idem nigdje!'' ''Dario....prije dva dana sam počela ponovno uzimati heroin.'' odgovorila mi je gledajudi me ravno u oči. ''M-molim? '' rekao sam vidljivo šokiran. ''Provela sam tri godine u komuni. Starci su otišli od kude,očito nisu mogli podnijet teret da sam narkomanka. U te tri godine, poriv za heroinom mi je nestao. Sve do prekjučer. I želim nastaviti. Nemožeš ništa u vezi toga.'' rekla mi je to neobičajeno hladno, ali opet kao da se bojala moje reakcije. ''Monika...'' ''Otiđi sad. Ne želiš ovo, vjeruj mi, ne želiš.'' ''Ali ja....Heroin? Od toga se umire. To je loše sranje.'' ''Odlazi, molim te. Bilo je lijepo dok je moglo bit lijepo, neželim da ovo proživljavaš. Nisam htjela da otiđeš od mene, ali sad shvadam da bi ti bilo nemogude uistinu me voljeti. Ja sam narkomanka, i krast du tvoje stvari i tvoj novac kako bi kupila heroin.'' Bila je uznemirujude iskrena. Ved je prošla s nekim ovo. ''Mala, ako sam odem, nema me više. To ne želim. Ne smeta mi tvoja ovisnost, makar znam da bi trebala, i makar znam da bi trebao ti pozvat nekoga ko ti može pomodi ponovno, ali vidiš, sjeti se pjesme Wonderwall i njenog refrena (maybe you're the one that's gonna save me). Želim bit tvoj Wonderwall dok god to bude bilo mogude. Ok?'' rekao sam joj i shvatio kako je glupo to što sam rekao. ''Dario,volim te. Ne idi od mene'' Cijela naša priča je počela kao nevjerojatno loš ljubavni roman, ali sad se transformirala u nešto vrlo bolesno i izopačeno. Možda sam ja taj koji nikad nije vjerovao u ljubav i možda sam u rekordnom vremenu od dva dana uspio shvatit što ona znači. Samo moja ljubav je oštedena i ima rok trajanja. Barem dok se Monika ne predozira. Otkad sam saznao za njenu ovisnost, volim je više nego što je itko mogao zamislit. Baš sam jorgovan. Ali popišani jorgovan, od strane nekog psa kojeg je gazda izveo u šetnju. Naravno da nisam otišao od nje. Trebao sam, ali nisam, jer tada još nisam znao u što se upuštam. Dečkima, naravno nisam ništa rekao. Za njih je to ona slatka plavooka cura koja mi je uletila dok smo svirali u Stars and Stripesu. Ali dobro, prije nego nastavim priču o meni i mojoj novoj curi, potrebno je malo ubacit i pokoju o mojim momcima. Bend Grof Draškovid se poprilično proslavio nakon one večeri. Dobivali smo gaže u vrlo dobrim
  • 6. klubovima i počeli grtat lovu. Pokupovali smo novu opremu, uglavnom ,da ne duljim, s bendom je sve savršeno. Ne uzimajudi u obzir mene, naravno. Svaka pjesma koju sam otpjevao s njima bila je upudena Moniki, koja je uvijek bila blizu pozornice. Dečki su skužili da nešto nevalja samnom, ali sam prema njima bio jako zatvoren. Svaki trenutak koji sam proveo s Monikom pojeo je dio mene. Našao sam joj injekcije svuda po sobi. Bezbroj sam je puta držao dok se tresla u drogiranom bunilu. Vodio sam je, preko njene volje, nekim alternativim doktorima. To je bio jedini način, jer ovi ''pravi'' bi je zatvorili u komunu i nikad je više nebi vidio. Vjerojatno bi, ali ja želim bit onaj koji de joj pomodi. Inače nisam nikakav vjernik, to mi je onak, bizarno da vjerujem u stvari koje se nevide, ali vodio sam je čak i u crkvu, mislio sam da de ju to na neki meni nerazumljiv način maknut od heroina. Jebem mater onom koji ga je napravio. Jedan dan, sjedim ja kod nje, a ona u skoro besvjesnom stanju pokušava mi skinut hlače. ''Ljube, ajd ne sad. Kad te malo pusti, važi?'' ''Daj odjebi, ja odu sad! Šta si peder postao?'' ''Ne,nego... Nevolim to kad si takva.Malo kasnije, ok?'' ''Ma daj, ti si za kurac. Probudi me dok me oš jebat.'' Tada je stvarno došlo vrijeme da nešto realno poduzmem. Rano sam se jako sjetio, ako itko dopusti sarkazam prije nego me osudi do kraja. Odnio sam je u bolnicu i otišao. Nije se osvjestila putem. Nije ni znala da sam je odveo.Neka me mrzi radi toga, spašavam joj život. Tako sam mislio tada, eto. Tupan me nazvao. ''Ej buraz. Si slobodan navečer? Nema te,stari.'' ''Hej. Može navečer. Platiš neku pivu?'' pitam ga, jer sam shvatio da sam skoro pa potpuno švorc radi Monikinog hobija. Našli smo se nas četvorica, ko u dobra stara vremena dok još nisam bio zaljubljen. Odlučio sam dečkima red istinu o Moniki. Više stvarno nisam mogao šutit. ''E moj Darac. Zašto nam nisi prije rekao? Ti nisi normalan, cura je mogla umrijet! '' rekao je Šime. ''Šutiš takve stvari od nas. Zaglibio si, prijatelju. Primi jedan prijateljski savjet od mene, ostavi je u komuni.Ne treba ti to. Šta ti je uopde bilo u glavi da si je pustio da se drogira?'' nastavio je Pero. ''Ne kužiš ti to. Nitko od vas ni nede. Volim je i to je bitno. Htio sam joj pomod, htio sam je usmjerit na pravi put,ja..'' ''Ma daj, kakav pravi put? Tri godine u komuni i vratila se i nastavila? Stari moj, šta se s tobom dogodilo? Pomažeš joj da se ubije!'' prekinuo me Tupan. ''Jebem ti mater! Volim je. Nemožeš to shvatit. Nitko nemože. Prvi put u životu volim nekoga. Boli me kurac kaj se drogira, nemožeš radi toga nekog pokopat!'' ''Darac, ti si puko potpuno. Želim ti doslovno svu sredu svijeta s Monikom.'' To je bio trenutak kada sam prekinuo s bendom. To je bio trenutak kada me bolila briga za Tupana, Peru i Šimu. Treba mi Monika. Otišao sam u bolnicu gdje su je liječili. Uzeo sam je u naručje i odnio van. Doktori su trčali zamnom i zvali osiguranje. Tako mi je bilo svjedno. ''D-Dario? Jesi li to ti?'' upitala me. ''Jesam, ljubavi. Došao sam po tebe. Nede nas više nitko razdvojit.'' Odnio sam je u njen stan. ''Voliš li me Dario?'' ''Od trenutka kad sam te zalio pivom.'' ''I ja tebe. Volim te. Ostani uz mene večeras.'' ''Obedaj mi da nedeš više uzimat ono sranje. OBEDAJ MI!'' ''Uzela sam ved. U bolnici. Zadnji put, kunem ti se.'' Pogledao sam joj ruku. Vene su joj bile crne kao ugljen. ''Zašto ti to nisu pogledali u bolnici?'' ''Jesu. Amputirali bi mi ruku. Zamisli, ko u Rekvijemu za snove.''
  • 7. ''Monika...'' ''Dario,ja.. Osjedam da nedu doživjet jutro. Ostani uz mene. Ne želim umrijet sama.'' ''Glupačo jedna, nedeš umrijet! Ako se makneš od tog sranja, živjet deš još dugo i umrijet deš ko oronula stara baba negdje kraj mene.'' ''Otpjevaj mi Wonderwall, molim te.'' Sjeo sam na pod i položio njenu glavu u krilo. Počeo sam pjevat, baš onako kao prve nodi. ''Volim te, Dario. Volim....'' U tom je trenutku moja ljubav života umrla. ''Zlatni šut'' je imala u bolnici. Nitko nije znao da ima heroin kod sebe. Očito ih je bolio kurac za smrdljivu narkomanku. I što bi sad ijedan normalan čovjek zaključio iz moje priče? Eh,da. Našao sam se ponovno s dečkima. Pred njima sam se rasplakao. Baš sam jorgovan, kak bi Tupan reko. Neka viša sila, nazovimo je Bogom, darovala mi je ljubav, bezuvjetnu, bolesnu, izopačenu, besmislenu, ali ja sam je ipak prihvatio. Što sam ja kao jedan Dario naučio iz toga? Samo jednu stvar. Želim Moniku. Želim njene plave oči i svjetlosmeđu kosu. Želim njene zmazane svjetloplave traperice i njene crne starke na svojim koljenima još jednom. Besmisao svega? Nemogu to dobit, jer je Monika mrtva. Neznam uistinu što je ta viša Bog sila htjela dokazat ovom oštedenom ljubavnom pričom. Počela je prije dvije godine, a završava danas. Zašto? Jer je to život? Kakva je utjeha redi samo ''život ide dalje''? Prodi de bol, prodi de i mladost i život, dali je stvarno utjeha u tome da sve prolazi? Ako je tako, prolazim i ja, Dario, član benda Grof Draškovid. U Monikinoj sobi sam našao kutijicu gdje je držala heroin. Našao sam sterilne igle pod krevetom. Uzeo sam žlicu, stavio malo tog sranja u žlicu, polio sa nekoliko kapljica limuna, i zagrijao žlicu na svijedi. To sam naučio od svoje Monike. Napunio sam iglu smečkasto žutom melasom, zagrijanom na svijedi. Udario sam u svoju venu i sjeo na pod. Pustio sam na njenoj liniji Wonderwall. Ta nam je pjesma fakat obilježila ovu bolesnu vezu. Uzeo sam dvadesetak žileta iz kupaonice i razrezao si vene na lijevoj ruci. Okomito, onako, od šake prema bicepsu. Pjesma je svirala. Uvijek svira ta jedna prije ''fajrunta''. Zašto se ubijam upravo? Odgovorit du na to pitanje protupitanjem: ''zašto ne?''. Naravno, imam hrpu stvari za izgubit. Starci, moji momci iz benda, pa čak i neku slavu što smo postigli u zadnje vrijeme. A uostalom kakva je to rock zvijezda koja ne umre mlada, zar ne? Ma ne slušajte mene, sad sam opet jorgovan. Uglavnom za par minuta postajem statistika ( cause after all). Monika, vidimo se za koji trenutak. (you're my wonderwall). A sad zbogom tebi koji god si me poslušao, i zapamti jednu stvar; jebeno je vrijedilo svake sekunde..... KRAJ