2. Uvod
UPALA (lat. inflammatio)
• složena reakcija živih tkiva na čitav niz oštećenja ili podražaja
• upalne reakcije su vitalne reakcije
• svrha – zaštita organizma od štetnog djelovanja:
a) vanjskih čimbenika (mikroorganizmi, kemikalije, fizikalna oštećenja)
b) unutarnjih čimbenika (poremećaji metabolizma, krvotoka...)
• upala nije uvijek svrhovita – može imati teške posljedice
> npr. reumatska vrućica nakon streptokokne inf. oštećenje srca i zglobova
3. Vrste upala
•upale se mogu podijeliti:
a) etiološki – prema uzročniku:
• vanjski (egzogeni) uzroci upale - mikrobi, fizikalni i kemijski čimbenici – npr. sunčeve zrake
• unutarnji (endogeni) uzroci - razne tvari koje se nalaze u stanicama npr. citokini i drugi medijatori upale
b) vremenski – prema duljini trajanja
• akutne – traju kratko (nekoliko minuta, sati, dana), imaju uočljiv početak
• kronične – traju dugo (mjesecima i godinama), nemaju jasan početak, često su nastavak akutne up.
c) morfološki – prema izgledu, obliku
• gnojna (purulentna), kataralna, serozna, fibrozna, ulcerozna
d) anatomski – prema organu u kojem se zbivaju
• latinskom ili grčkom nazivu organa dodaje se nastavak –itis
• npr. apendicitis, salpingitis, pankreatitis, gastritis... nije pravilo! (pneumonija, paronihija, panaricij...)
4.
5. Klasični znakovi upale
• rimski liječnik Celsus opisao 4 znaka upale:
1. calor (toplina)
2. rubor (crvenilo)
3. dolor (bol)
4. tumor (oteklina)
• Virchow je dodao i 5. znak
5. functio laesa (oštećena funkcija)
6.
7. Patofiziološki mehanizmi upale
•dvije su glavne komponente upalnog odgovora:
1. vaskularna komponenta
promjene u krvnim žilama i optoku krvi
• hiperemija – tkivo se puni krvlju zbog proširenja arteriola
• povišen periferni krvni tlak
promjene u propusnosti krvnih žila
• povećana permeabilnost (propusnost) krvnih žila
• transudacija seruma u međustanični prostor – zbog ↑ tlaka i
↑propusnosti kapilara = edem tkiva
2. celularna (stanična) komponenta
promjene u kojima sudjeluju stanice iz:
a) krvi – leukociti, trombociti
b) tkiva – makrofagi, vezivne stanice – fibroblasti, endotel...
9. Leukociti
• najvažnije stanice upalnog odgovora
• 5 skupina:
• pomični su - mogu se kretati samostalno – ambeoidno gibanje
• mogu migrirati – provlačiti se kroz stijenku krvne žile i izlaziti u tkivo
(dijapedeza)
• kemotaksija – kemijski uvjetovano gibanje leukocita prema uzročniku ili
mjestu upale upala privlači leukocite
• fagocitoza – proces u kojem neki leukociti proždiru bakterije
• fagociti – sve stanice koje imaju sposobnost fagocitoze
• neutrofili: vežu se na bakteriju uvuku je u citoplazmu i stvore vakuolu koju
izlože baktericidnim tvarima u citoplazmi (lizosomski enzimi)
• eozinofili – nemaju sposobnost fagocitoze, ali luče tvari koje ubijaju parazite
najvažniji u
akutnoj upali
10.
11. Trombociti
• nastaju otkidanjem citoplazme megakariocita iz koštane srži
• sadrže brojne medijatore upale u citoplazmi – sudjeluju u svim upalnim
procesima
Makrofagi
• tkivne stanice koje potječu iz monocita nakon 1-2d iz krvi prijeđu u
tkivo (histiociti)
• imaju sposobnost migracije – kreću se sporije od neutrofila
• imaju sposobnost fagocitoze, djeluju baktericidno
• važni u kroničnim upalama
Fibroblasti
• važna uloga u cijeljenju upale i kroničnim upalama
• izlučuju kolagen
12. ISHODI AKUTNE UPALE
1. iscjeljenje uz potpuni oporavak
◦ nakon blage upale, npr. prehlada
2. pretvorba u kroničnu upalu
◦ npr. česte ak. upale nosa mogu prijeći u kronični
sinusitis
3. regeneracija
◦ ako je upala nastala u tkivu građenom od stanica koje
se mogu dijeliti uništene st. se nadomjeste novim
st. istog tkiva; npr. upala kože nakon sunčanja
4. reparacija
◦ upalom izazvano oštećenje tkiva ne može se popraviti
cijeljenje uz stvaranje ožiljka
◦ vezivno tkivo nadomješta uništene stanice
5. smrt
◦ čest ishod upala uzrokovanih rezistentnim
mikroorganizmima (AIDS, ebola...)
◦ upale vitalnih organa (encefalitis, miokarditis..)
KRONIČNA UPALA
•može trajati tjednima, mjesecima i godinama
•glavne stanice su makrofagi, limfociti i fibroblasti
•često nastaju kao posljedica produljene akutne
upale
•češće su u starijih ljudi
•granulomatozne upale – poseban oblik kronične
upale u kojemu dolazi do stvaranja granuloma
• npr. TBC, sarkoidoza
granulomi s kazeoznom
nekrozom u sredini
13. Cijeljenje upale i rane
rane mogu cijeliti:
a) primarno (reparatio per primam intentionem)
• zbiva se u sterilnim uvjetima - npr. kirurške rane, čiste rane oštrih
rubova
• u početku cijeljenja aktivni neutrofili (fagocitoza ugruška i
nekrotičnog tkiva), potom dolaze monociti makrofazi – sudjeluju
u neoangiogenezi i kemotaksiji drugih upalnih stanica stvara se
granulacijsko tkivo vezivni ožiljak (fibroblasti kolagen – daje
čvrstoću ožiljku)
• granulacijsko tkivo čine: makrofazi, krvne žile, fibroblasti
• završava nakon tjedan dana stvaranjem tankog vezivnog ožiljka –
vade se šavovi
b) sekundarno (reparatio per secundam intentionem)
• kod većih gubitaka tkiva – „rane koje zjape”, ako je rana inficirana
bakterijama, ako sadrži strana tijela
• granulacijsko tkivo crvene boje i zrnata izgleda – „živa rana”
• zarastaju znatno duže sa velikim i nepravilnim ožiljcima
14.
15. Patološki oblici upala
1. Serozna upala – nastaje kao posljedica transudacije
seruma u tkivo
• uglavnom cijele u potpunosti
• npr. ubod pčele, herpes-virusne infekcije kože, opekline
2. Gnojna upala – nastaje kao posljedica eksudacije leukocita
u tkivo
• isključivo kao posljedica bakterijskih infekcija (kokima)
• gnojne rane teško cijele uz opsežna oštećenja tkiva
• leukociti u tkivima žive najdulje 2 dana, potom se raspadaju
• gnoj – žuti, viskozni eksudat koji se sastoji od raspadnutih
leukocita, raspadnutih bakterija i oštećenog tkiva
• apsces – lokalizirana nakupina gnoja u tkivu
• npr. gnojni meningitis, gnojni otitis, gnojna angina...
• „ubi pus, ibi evacua” – Gdje je gnoj, ukloni ga!
16. 3. Ulcerozna upala
• dolazi do oštećenja površine kože ili sluznice unutarnjih
organa
• ozlijeda se naziva ulkus ili vrijed (čir)
• npr. peptički ulkus želuca / duodenuma, ulcus pedis et
cruris
4. Fibrozna upala
• karakterizira ju stvaranje kolagenog veziva i ožiljaka te
priraslica (adhezija)
• najčešće nastaje kao poslijedica kroničnih upala
• npr. fibrozni pleuritis, perikarditis
adhezije između epikarda i perikarda srca
17.
18. Klinički simptomi i znakovi upale
•lokalni simptomi – crvenilo, bol, oteklina, toplina,
oštećenje funkcije
•sistemni simptomi - umor, slabost, malaksalost,
bezvoljnost, smanjen apetit, vrućica
•šok (urušaj) - teški poremećaj cirkulacije u
sistemnim infekcijama
•kaheksija – opće slabljenje i gubitak tjelesne mase
• javlja se kao posljedica dugotrajne kronične upale ili
maligne bolesti
19. Vrućica
• termoregulacijskim mehanizmima temperatura tijela se
održava između 36°C i 37°C
• hipotalamus – „termostat”
dio velikog mozga koji sadrži centre za regulaciju
tjelesne temperature
prima informacije od toplinskih receptora s periferije
T>37°C: vazodilatacija, pojačano znojenje
T<37°C: vazokonstrikcija, drhranje, ↑simpatikus
• hipotermija (snižena temp.) – metabolizam se usporava
• hipertermija (povišena temp.) – metabolizam se ubrzava
• pri temperaturama >43,7°C dolazi do nepovratnih promjena u
organizmu – denaturacija proteina (enzima)
20. • prilikom vrućice se hipotalamički termostat podesi na višu razinu zbog:
a) zaraznih bolesti
b) imunosnih reakcija preosjetljivosti
c) fizikalnih i kemijskih oštećenja organizma
d) tumora
e) lijekova
egzogeni pirogeni (bakterijski toksini)
upalne st. - makrofazi & limfociti: endogeni pirogeni (citokini, interleukini, prostaglandini)
hipotalamus
mišići, koža: zimica i tresavica, drhtanje
↑ temperatura
sadrže pirogene – tvari koje uzrokuju vrućicu
aspirin, paracetamol
21. Kliničke posljedice vrućice
• povećanje srčanog minutnog volumena srca za 50 - 100%
↑ srčane frekvencije: ↑ 1°C ≈ ↑ 10 otkucaja / min tahikardija često prati vrućicu
• dehidracija hemokoncentracija, hipovolemija šok
Th. obilna hidracija!
• ↑ frekvencije disanja: ↑ izlučivanje CO2 iz pluća respiratorna alkaloza
• utjecaj na CNS: razdražljivost, smušenost, halucinacije
Tax > 42°C besvjesna stanja (koma) s trajnim oštećenjem mozga
Laboratorijski nalazi tijekom upale
• upala uzrokuje promjene u sastavu krvi – staničnom i tekućem dijelu
• akutnu upalu često prati leukocitoza i ↑ CRP (C-reaktivni protein)
• bakterijske infekcije: neutrofilija
• virusne infekcije: limfocitoza
• parazitarne infekcije i alergijske upale: eozinofilija
• sedimentacija (SE) je često ubrzana u akutnim i kroničnim upalama