Na očiglednim primjerima sa preko 100 slika pokazani su isti i slični motivi na petroglifima, piktografima, geoglifima i stećcima od praistorijskih pećinskih crteža do kraja srednjeg vijeka.

1. 1

2. PETROGLIFI I STEĆCI
(simboli i značenja)
Petko Nikolić Viduša
Kitchener, Canada, 2015
2

3. Copyright © 2015 by Petko Nikolić
Na koricama:
Solarni simboli na petroglifu-piktografu (Villa Traful, Los
Lagos, Neuquén Province, Argentina) i simboli vinčanskog
pisma i stećaka.
Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se
umnožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili
bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti na bilo
koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirano
ili umnožavano bez odobrenja autora.
Sva prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
……………………………….
3

4. SADRŽAJ
Uvod 5
Misterije velike i misterije male 6
Petroglifi i stećci 7
Misterija geoglifa Chirgua 75
Porijeklo ruskog krsta 79
Bibliografija 81
O Autoru 82
4

5. UVOD
Simboli su slikovni znaci čovjekovog duhovnog bića, poruke bez riječi, duhovni
putokazi i molitve ćutanja. Oni su čovjekova slikovna veza sa Tvorcem i nebeskim
svijetom, oni su sveti znakovi i Božija slova.
Božija slova ispisivana su na tijelu, na kultnom hljebu, kultnim predmetima, na
odjeći, na posuđu, kućama, oružju, životinjama, urnama, nadgrobnicima, po prirodi na
kamenju i po stablima drveća. Ako je Božije slovo uklesano u kamen, to je petroglif
(petro – stijena; glif – urezivanje). Na kamenu nacrtano Božije slovo je piktograf (pikto –
obojeno; graf – pisanje). Ako je Božije slovo nečim obilježeno po zemlji, to je geoglif
(geo – zemlja; glif – urezano, obilježeno).
Božija slova imaju magičnu moć, jer gdje su ona ispisana, tu se okupljaju one
duhovne sile iz čijeg je svijeta to slovo potiče. Kao što se ljudske vojske okupljaju oko
simbola svog roda, plemena i naroda, tako se i duhovna bića okupljaju oko svojih
znakova. Ako je na nekom mjestu izobražen znak Sunca, tu svraćaju bića svjetlosti; ako
je na nekom mjestu znak zlih duhovnih sila, tu je stanište zlih duhovnih bića.
Po tome koje, čije i kakve simbole koristimo, po tome se svrstavamo u vojske
svjetlosti, ili u vojske tame: svastika vojske Sunca je svjetlozlatna; svastika vojske tame
i propasti je crna.
Značenja mnogih Božijih slova su zaboravljena, a zaborav je uslijedio prvenstveno
iz jednog prostog razloga: korištenje i čitanje Božijih slova postalo je privilegija grupe
sveštenika i ljudi kojima su to znanje sveštenici htjeli da kažu, dakle privilegija onih koji
su se svojom silom nametnuli ljudima za posrednike između ljudi i Boga, odnosno onih
koji su odbacili Božje zakone i ljudima nametnuli svoje lične zakone. Tako su sveštenici
sebe proglasili Božijim službenicima i ljudima su u ime Boga po svojoj kreaciji nametnuli
svog “Boga” i vjerske zakone tog “Boga”.
Kad je čovjek počeo da vlada ljudima, čovjek vladar postepeno je silom svoje vlasti
iz srca ljudi uklanjao iskonsku prirodnu vjeru u Boga, a sebe je svojim kultom pred tim
ljudima veličao kao Boga. U drevnim vremenima prvosveštenik je ujedno bio i car.
Sprega lažne duhovne i svjetovne vlasti vodila je svijet u stanje u kojem se svijet danas
nalazi: negiranje svih Božijih zakona i opšte bezakonje:
“Može li se istina ukrasti, narušiti, okrenuti? Naravno da može. Istinu mogu ukrasti
jedino oni koji ne poznaju Istinu. Crkva i ostali mogu ukrasti istinu, ali ne i Istinu. Može
se istinom manipulisati u svijetu ljudi, ali ne i Istinom u svijetu ličnosti.” (Dragan
Milojković, filozof i pjesnik iz Nozrine).
Organzovana zloupotreba vjere i zakona od moćnih pojedinaca i grupa dovela je i
do zaboravljanja značenja i upotrebe Božijih slova. Zato upotrebu Božijih slova najduže
nalazimo kod naroda koji kroz istoriju nisu imali diktatorski centralizovanu državnu
vlast, ili tu vlast nikad dušom nisu poštovali, već su živjeli u plemenskom uređenju sa
neslijeđenom drevnom vjerom i zakonima običajnog narodnog prava.
Po vremenskoj granici upotrebe Božijih slova u svijetu prednjače Srbi i američki
Indijanci, jer i jedni i drugi koriste Božija slova i dan-danas, mada su i oni značenje tih
slova skoro zaboravili i u neznanju često ih pogrešno tumače. Svrha ove knjižice je da
se obnovi znanje o pravom, izvornom značenju drevnih Božijih slova.
……………………….
5

6. MISTERIJE VELIKE I MISTERIJE MALE
Šta je misterija? To je ono što nam je čulima potpuno ili djelimično dostupno, a
umom ne znamo šta je to, otkud to, koja mu je svrha i cilj. I tako imaju velike i male
misterije: ima kosmos kao velika i ima na kamenu uklesani znak kao mala misterija.
Drevni čovjek praistorije osmatrao je nebo, čudio se svemu, a onda je na kamenu
nacrtao znak viđenog. I velika misterija kosmosa sva stade u mali znak nacrtan na
kamenu. I na kamenu ostade kroz milenijume do dana današnjeg.
I gle čuda: taj isti znak pojavljuje se i kod ljudi bronzanog doba, bilježe ga i ljudi
gvozdenog doba; koriste ga ljudi s početka hrišćanske ere, poznat je i ljudima srednjeg
vijeka, a slikamo ga i mi danas. I taj znak nalazimo širom svijeta: u Evropi, Africi,
Australiji, u obje Amerike! Nalazimo ga po velikim ljudskim staništima i po malim
usamljenim ostrvima Pacifika.
U poređenju sa misterijom kosmosa, taj mali znak je mala misterija po veličini, ali je
velika misterija po pitanju svog izvornog porijekla, po pitanju svog pojavljivanja u svim
vremenima širom svijeta i po pitanju svog značenja.
Ovdje su na očiglednim primjerima sa preko 100 slika pokazani isti i slični znakovi
na petroglifima, piktografima, geoglifima i stećcima od praistorijskih pećinskih crteža do
kraja srednjeg vijeka.
Sl.1. Galaksija (Hubble Space Telescope image) i petroglif.
6

7. PETROGLIFI I STEĆCI
Sl. 2. Motiv mira i blagoslova Sunčeve Božje ruke na petroglifu lijevo (Langar,
Ishkashim district, Mongolia) i na stećku (Raška Gora, Mostar).
Sl. 3. Blagoslov Boga Sunca na petroglifu (La Proveedora, Caborca, Sonora, Mexico) i
na stećku u Radmilji kod Stoca.
7

8. Sl. 4. Blagoslov Boga Sunca i Majke Zemlje. Muž vlada danju, žena vlada noću:
Antropomorfni prikazi Sunca i Mjeseca: lijevo je indijanski petroglif (pleme Algonkian,
između 900-1400. god., Peterborough, Ontario, Canada) i motiv na stećku u Radmilji
kod Stoca.
Sl. 5. Blagoslov Boga Sunca kao motiv na petroglifu i na stećku. “Šta radi Bosanac na
stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!”, izreče glupost Miroslav Krleža,
napisa to i mnogi Bošnjaci, u svom nepoznavanju simbola, često citiraju tu glupost.
8

9. Sl. 6. Piktograf (Ongna, Chhattīsgarh, India) i stećak (Radmilja, Stolac).
Sl. 7. Svastika u Sunčevom kolovratu na indijanskom petroglifu (Moab, Utah, USA) i
svastike na stećcima (Opravdići, Bratunac).
9

10. Sl. 8. Iznad je motiv na indijanskom petroglifu (Newspaper Rock, Utah, USA), a ispod je
motiv na stećku (Klašnik kod Višegrada). Oborene ruke znak su vremena jeseni i zime.
10

11. Sl. 9. Petroglif (Angosturas, Colombia) i stećak iz Radmilje.
Sl. 10. Solarni krst kao indijanski petroglif (Tularosa Valley, New Mexico, USA) i solarni
krstovi na stećku (Kokorina, Gacko). Krst je simbol jeseni, zime, proljeća i ljeta: ispod
horizontale su jesen i zima, a proljeće i ljeto su iznad.
11

12. Sl. 11. Krug Sunca sa dvanaest podioka simbol je vremena godine. Iznad je krug
godine na indijanskom petroglifu (Sego Canyon, Utah, USA), a ispod simbol godine na
stećku (Banjevići, Drinjača, Zvornik).
Sl. 12. Sunce sa dvanaest zraka kao dvanaest mjeseci godine (neolithic petroglyph,
Gaura Chindiei Cave, Romania) i cvijet sa dvanaest latica kao simbol Sunca sa
dvanaest mjeseci godine (stećak, Kovači, kod Bileća).
12

13. Sl. 13. Sasvim lijevo na slici je jedan od simbola vinčanske kulture. U sredini je petroglif
(Petroglyph Cave Art, Utah, USA), a sasvim desno je sličan motiv na stećku (lokalitet
Barevište, Mokro, Lištica). Iznad tačke ukrštanja su proljeće i ljeto, a ispod jesen i zima.
.
Sl. 14. Kolo kao motiv indijanskog petroglifa (Moab, Utah, USA) i motiv kola na stećku
(Baćina, Makarska).
13

14. Sl. 15. U gornjoj polovini slike je petroglif sa simboličnim šematskim prikazom godišnjih
doba: jesen i zima su u dnu kao noge, a između njih je penis kao zimski solsticij. Ruke
su proljeće i ljeto, a glava je ljetni solsticij (Gila Bend, Ariznona). Sve isto prikazano je
na stećcima u donjem dijelu slike, samo su izražajna sredstva umjetnika različita (s
lijeva: Bijela Rudina, Bobotov dub, Bileća; Pargani, Mramorje, Zvornik; Han Hreša,
Sarajevo).
Sl. 16. Tačka između nogu je Sunce zimskog solsticija (lijevo je petroglif na Havajima, a
desno stećak u Nikšiću).
14

15. Sl. 17. Spirala na petroglifu je zimski, a glava u vrhu je ljetni solsticij. Ruke su proljeće i
ljeto, a noge jesen i zima (Tibacay, Cundinamarca, Colombia). Isto to prikazano je na
motivima stećaka (s lijeva: Zvirići, Ljubuški; Cista, Velika gomila, Imotski).
15

16. Sl. 18. U donjem desnom uglu petroglifa na gornjoj sekciji slike vidimo krug Sunca od
kojeg vodi vertikalna linija ka drugom kraju kamena (Puu Loa, Hawaii). Ovaj krug
Sunca (glava) je tačka letnog solsticijia. Pored vertikale je šestokraki cvijet Sunčevog
drveta života. U dnu linije je zimski solsticij (slika vrha je nepotpuna i bolji prikaz je na
slici 19). Lijevo od glave (Sunca) preko ruke je uklesan krst sa trouglom u podnožju. To
je krst Mladog Sunca, Malog Boga (Božica Svarožića) prikazanom na stećku desno
(Bisažine, Trebinje).
16

17. Sl. 19. Antropomorfni prikaz godine. Ruke su proljeće i ljeto, a glava ljetni solsticij.
Preko lijeve ruke desno od glave je naopako okrenuti krst Mladog Sunca koje se rađa
na dan zimskog solsticija (vidi sliku 18). Krst je okrenut prema dnu slike gdje je zimski
solsticij predstavljen kao srednja linija između jeseni i zime (Puu Loa Petroglyphs,
Hawaii).
17

18. Sl. 20. Lijevo je antropomorfni krst na petroglifu (Puu Loa, Hawaii). Tačka u dnu je
simbol zimskog solsticija (prvog dana zime). Desno je antropomorfni Svarožićev krst
kao motiv na stećku na Bjelašnici kod Sarajeva.
Sl. 21. Vertikalna linija na petroglifu lijevo je putanja Sunca od jug ka sjeveru i obratno
(Chesta Rock, Peru). U početnom dijelu linije je tačka zimskog, a u vrhu je tačka
ljetnjog solsticija. Na sredini linije je simbol ekvinocija. Desno je stećak (Zijemlje polje,
Mostar).
18

19. Sl. 22. Ljudska figura sa podbočenim rukama na bokovima tipičan je primjer
prikazivanja solarnih božanstava drevnih religija širom svijeta. Na prvoj slici gore lijevo
je preistorijski petroglif iz Irana (Niyavaran, Iran), a do njega je petroglif iz Mongolije
(Langar, Ishkashim district, Mongolia). U donjoj sekciji slike su motivi na stećcima
(Radmilja, Stolac i desno Cista, Imotski).
19

20. Sl. 23. Motiv ravnodnevnice (ekvinocija) na petroglifu (Gold Canyon, Arizona) i stećku
(Rastićevo, Rastićeva mašeta, Kupres).
Sl. 24. Prvi s lijeva je petroglif iz Afrike (Toulou Shelter, Ndele, Central African
Republic). U sredini je indijanski petroglif iz Kanade (Petroglyphs Provintial Park,
Ontario). Sasvim desno je stećak (selo Dići kod Ljiga)
20

21. Sl. 25. Otvorena ruka je znak pozdrava iskrenog srca i dobre namjere. U ruci je drevni
umjetnik preslikavao svoju dušu sa svevremenom porukom dušama onih koji budu
gledali na kamen naslikanu ili uklesanu ruku: "Ova ruka putuje, da se s tobom rukuje".
U gornjem lijevom uglu ove slike je preistorijski pećinski petroglif (Chauvet Cave,
France), a do njega je petroglif iz Mongolije (Langar, Ishkashim district, Mongolia).
Ispod je indijanski petroglif (Petroglyph Point, Mesa Verde National Park, Colorado,
USA) i motiv ruke na stećku (Boljevići, Srebrenica).
21

22. Sl. 26. Na slici su prikazani antropomorfni i zoomorfni motivi vremena godine sa
krugovima Sunca. Sekcija u vrhu su petroglif (Three Rivers Petroglyphs Site, New
Mexico) i stećak (Donji Jugovići, Gacko). U srednjoj sekciji su petroglif (Tuscon,
Arizona) i stećak (Gornji Studenci, Ljubuški). U dnu lijevo je petroglif (South Mountain
Park, Arizona) i stećak (lokalitet Markuzina ograda, Lovreč, Imotski).
22

23. Sl. 27. Piramide Sunca sa Božjim žezlom na praistorijskom petroglifu (Valmonica, Italy)
i na stećcima (Jela šuma, Olovo i desno Junakovac, Olovo).
23

24. Sl. 28. Sunčeve ljestve su simbol Sunčevog penjanja i silaska u pravcu jug-sjever i
sjever-jug. U gornjoj sekciji slike su petroglifi (s lijeva: Lake Mojave, Arizona; V-Bar-V
Heritage Site, Arizona; Neuspaper Rock, Canyonlands, Utah). Ispod su stećci sa
motivima Sunčevih ljestva na stećcima u Radmilji.
Sl. 29. Sunčeve ljestve na petroglifu (Winnemucca Lake, Nevada) i na stećku krstači
(Kovači, Kovački krst, Velimlje).
24

25. Sl. 30. Božje žezlo (Ra), račvasti Božji skiptar životvornog Sunca (Y), nalazi se i na
petroglifima i na stećcima. Na lijevoj strani slike je petroglif (McConkie Ranch, Utah), a
na desnoj strani su stećci (Rastićevo, lokacija Jezero, Kupres; ispod je stećak u selu
Donji Bakići, lokacija Klisa, Olovo). Uz Božje žezlo na petroglifu sa strana u sredini vide
se dva kružića, dva sunca: sunce proljeća i sunce ljeta, dok na stećku umjesto ta dva
kružića stoje spirale sa istim značenjem, a su iznad dva kružna ispupčenja uz rozetu.
To nam ujedno kazuje da kuglasta ispupčenja na stećcima nisu nekakve jabuke (kao
što se mislilo), nego su to krugovi Sunca.
25

26. Sl. 31. Božje žezlo: nadgrobnik (Tiya stones, Gurage Zone, Ethiopia), petrolgif (Peria
River Canyon, Utah) i na stećku (Zabrđe, Stolac).
Sl. 32. Rašljasti simbol Y je ideogram najstarijeg imena Sunca: Ra! Na piktografu lijevo
oko Sunca su dva takva ideograma (Wabakimi Provincial Park, Ontario). Ideogram Y
nalazi se i na petroglifu u sredini slike (Painted Rock Petroglyphs Site, Arizona). Sasvim
desno je ideogram Y na stećku (Gvozno, Kalinovik).
26

27. Sl. 33. Petroglifi sa simbol Ra (Y): to je mistični simbol Božjeg Trojstva.
Sl. 34. Bog Sunca sa žezlom na petroglifu (Sego Canyon, Utah) i na replici stećka iz
Donje Zgošće kod Kaknja.
27

28. Sl. 35. U vrhu slike je praistorijski pećinski crtež bika sa račvastim simbolom Sunca Ra
(Chauvet Cave, France). U donjem lijevom uglu znak Ra je na petroglifu u Saudijskoj
Arabiji (Shuwayamas, Saudi Arabia). U sredini je indijanski petroglif sa znakom Ra u
Arizoni, a sasvim desno je simbol Ra na stećku u Zvirićima kod Ljubuškog.
28

29. Sl. 36. Božje žezlo sa spiralama na petroglifu (Paria Plateau, Arizona) i na stećku
(Pridvorica, lokalitet Doganja, Ulog). Spirale u vrhu su simboli životvronog Sunca
proljeća i ljeta.
Sl. 37. U ovom položaju Božje žezlo označava proljetni ekvinocij, kraj zime i početak
proljeća (petroglif iz Sibira i stećak iz Bratunca kod Srebrenice).
29

30. Sl. 38. Gore lijevo je (Cueva del Bujeo, Spain), na petroglifu (Chacabuco, Atacama
Desert, Chile) i na stećku (Uzarići, Šarampovo, Mostar).
Sl. 39. Lijevo je Božje žezlo na pećinskom piktografu (Tanum, Sweden), a desno na
stećku (Gradac, Banja Koviljača).
30

31. Sl. 40. Božje žezlo na petroglifu (Casa Malpais Petroglyphs, Arizona) i na stećku
(Čevljanovići, Olovo).
Sl. 41. Božje žezlo na vrhu solarnog krsta (Petroglyphes caledoniens, Nouvelle
Caledonie) i na stećku (Kutine, Kalinovik).
31

32. Sl. 42. Kvadrat sa dijagonalama je solarni simbol mira godine sa četiri godišnja doba. U
gornjem lijevom uglu slike je kvadrat sa dijagonalama i simbolima Sunca (Piedra
Horizontes, Sasaima, Cundinamarca, Colombia), a ispod je sličan petroglif (La Florida,
San Miguel, Cajamarca, Peru). Gore desno je stećak sa kvadratom izdijeljenim
dijagonalama (Radmilja, Stolac). Ispod je stećak sa rombovima izdijeljenim
dijagonalama. Romb je simbol Božje mudrosti, znanja i kreativnosti, a četiri dijela romba
su četiri godišnja doba (Lukovčići, Imotski).
Sl. 43. Četiri godišnja doba kao motivi na petroglifu (Chaco Canyon, New Mexico) i na
stećku (Čevljanovići, Olovo)
32

33. Sl. 44. Simbol vremena godine na indijanskom petroglifu (Sego Canyon, Utah, USA) i
simbol godine na stećku (Banjevići, Drinjača, Zvornik).
Sl. 45. Sasvim lijevo je geoglif (Cerro Pintados, Chile) simbol je ljetnog solsticija. Do
njega je isti simbol na dva petroglifa (Moab region, Utah; Grimes Point Archeological
Site, Fallon, Nevada). Sasvim desno je isti simbol na stećku (Orah, Bileća).
33

34. Sl. 46. Sunčevo nebesko kolo života na petroglifima je na lijevoj strani slike (Newspaper
Rock, Utah; Western Mojave Desert,Naval Air Weapons Station, China Lake,
California), a desno su motivi Sunčevog kola na stećcima (Donji Bratac, Nevesinje;
Rajačke Pivnice, Negotin). Sunčevo kolo sa osam podioka je šema cvijeta života, dok
na petroglifu iz Kalifornije i na stećku iz Rajačkih Pivnica Sunčevo kolo ima po dvanaest
podioka, što su simboli dvanaest mjeseci godine.
34

35. Sl. 47. Kretanje Sunca peko neba godine ima tri smijera: svakodnevno kretanje istok-
zapad, polugodišnje kretanje sjever-jug i polugodišnje kretanje jug-sjever. Svakodnevno
kretanje istok -zapad kroz godinu prerasta u Sunčevu putanju (ekliptiku): pola godine u
vrijeme proljeća i ljeta Sunce je iznad nebeskog ekvatora, a pola godine u vrijeme
jeseni i zime je ispod ekvatora. Ova kretanja zabilježena su i na petroglifima i na
stećima.
Na priloženoj slici u vrhu na petroglifu (Upper Napo river valyey, Equador) cik-cak
linijom prikazano je godišnje kretanje Sunca. Na drugom petroglifu lijevo ispod (Lobo
Canyon, Cebolla Willderness, New Mexico) prikazana su dva Sunčeva godišnja
kretanja: u pravcu sjever-jug i u pravcu jug-sjever (krug Sunca u dnu je zimski solsticij
(zimska ravnodnevnica), a "rogovi" u vrhu su proljeće i ljeto). Na stećku u Brštanovu
kod Splita (dole desno) u uramljenom prostoru prikazana je godišnja putanja Sunca
kroz sva četiri godišnja doba: krug Sunca u sredini je mjesto nebeskog ekvatora gdje se
dešavaju prelazi zime u proljeće i prelaz ljeta u jesen (ravnodnevnice ili ekvinociji).
Iznad kruga Sunca je Sunčevo kretanje kroz vrijeme proljeća i ljeta, a ispod je kretanje
u vrijeme jeseni i zime. Van uramljenog prostora prikazana je godišnja Sunčeva putanja
(na dijelu ispod uramljenog prostora po sredini cik-cak linije povučena je linija nebeskog
ekvatora).
35

36. Sl. 48. Neki solarni simboli traju još od vremena vinčanske kulture i sreću se širom
svijeta. U gornjem lijevom dijelu slike je vinčanski simbol godine sa godišnjim dobima.
Znakovi >< označavaju Sunce istoka (<) i Sunce zapada (>). Mjesto njihovog spajanja
pokazuje proljetnu i jesenju ravnodnevnicu (ekvinociji) i to je na liniji nebeskog ekvatora.
Tri donje linije znakova od pravca istoka <<< označavaju tri mjeseca zime (Sunce je
zimi ispod nebeskog ekvatora), a tri gornje linije su tri mjeseca proljeća kad je Sunce
iznad nebeskog ekvatora. Kod znakova >>> tri donje linije su tri mjeseca jeseni, a tri
gornje su tri mjeseca ljeta. Zašto znakovi <<< pokazuju da su zima i proljeće na istoku,
a znakovi >>> pokazuju da su ljeto i jesen na zapadu? Od istoka se podiže Sunce, a
podiže se i od juga ka sjeveru od početka zime pa sve do kraja proljeća i zato proljeću i
zimi simbolično pripada istok. Sunce se na zapadu spušta, a isto tako od prvog dana
ljeta pa do kraja jeseni Sunce od sjevera se spušta ka jugu, te zato ljetu i jeseni pripada
zapadni dio neba. U gornjem desnom uglu slike je petroglif saTibeta: tu je sve isto
prikazano kao i na vinčanskom simbolu. U donjoj sekciji slike lijevo je motiv na stećku
(Opličići,Stolac). I tu je simbol isti kao dva prethodna, samo malo dorađeniji: u sredini
sa krajeva su dvoje crtice kojima je obilježen pravac nebeskog ekvatora. Znakovi
>>><<< upisani su u veći znak X, a u vertikalni prostor znaka X upisana su dva znaka
"v", što znači "dole, jug" i to su jesen i zima, dok znakovi " ", znače "gore, sjever", i to˄
su proljeće i ljeto. Oko ovih znakova prostor je popunjen uspravnim linijama. Sličan
znak nalazi se i na stećku krstači (Podgradinje, Donje Hrasno, Hutovo), samo su tu
znakovi >< poredani po šestokrakoj šemi cvijeta života.
36

37. Sl. 49. Runa "dagaz" (Daeg, Daez, Dagr) je simbol svjetlosti, dana i godišnjih doba.
Riječ potiče iz sanskrita. Sanskritsko "dagdha" sa kratkim "a" na kraju znači "upaljen,
užežen", a sa dugim "a" na kraju označava prostor oko Sunca na zenitu. Inace rijec
"dagaz" u bukvalnom smislu znači "dan". Na slici gore lijevo je Navajo petroglif na
kojem je runa dagaz spojena je sa kukuruznom stabljikom koja raste iz simbola
iskonske zemlje (Crow Canyon, Colorado). Gore desno vidimo rune dagaz na drugom
petroglifu (Largo Canyon, New Mexico). U donjoj sekciji slike su rune dagaz na stećima
(lijevo je stećak iz Uboškog kod Ljubinja, a do njega stećak u Gornjim Barama kod
Kalinovika).
37

38. Sl. 50. Ovdje imamo priču o krugu iznad "polumjeseca". Da bismo to tačno razjasnili i
objasnili, poslužiće nam "tibetanska" riječ "hum" prikazana na drevnom petroglifu (gornji
lijevi ugao slike). Riječ "hum" nalazi na kraju tibetanskih mantri kao što je "Om Mani
Padme Hum". Značenje ove mantre je mistično, te joj zato u prevodu na engleski
određuju raznličite smislove, a to isto važi i za riječ "hum". Neki pretpostavljaju da "hum"
znači "mudrost", neki tvrde da je to "lotusov presto", treći govore da je "jedinstvo", itd.
Sad ćemo po smislu srbskog jezika pokušati da odgonetnemo značenje cijele
mantre "Om Mani Padme Hum". "Om" je Bog, Um. "Mani" znači "dragulj" i sa tim se svi
slažu, a dragulj je blještav, sjajan, te bukvalno značenje riječi "Mani" jeste "sjaj",
"svjetlost". Riječ "Padme" znači "lotus", a drevna tibetanska simbolika lotusa je čistoća,
novo rađanje. Sve su to atributi Sunca. Ostala je još riječ "Hum" oko čijeg značenja
postoje različita tumačenja sve do totalne suprotnosti. Šta je "Hum"? To svi znamo: hum
je visina, vis na kojem je kraljev ili carev presto, a pošto je u drevnim vremenima Sunce
bilo Bog, dakle je Sunčev nebeski presto ujedno i Božji presto . I evo kako bi u prevodu
značila pomenuta mantra: "Bog Svjetlosti na nebeskom prestolu". To je bio smisao
mantre iz vremena prije budizma, a u budizmu je dobila duhovni smisao: "Umno Svjetlo
na nebeskom prestolu." I to je značenje kruga Sunca nad "polumjesecom", jer je
"polumjesec" podnožje Suncu, a to podnožje je južno nebo ispod Sunca na dan ljetnog
solsticija i prvog dana ljeta kad Sunce doseže svoju najvišu tačku na zenitu. Na
stećcima vidimo motive Boga Sunca na nebeskom prestolu o ljetnom solsticiju na
Vidovdan (sve slike osim slike u gornjem lijevom uglu). Sunce je nekad prikazano kao
kugla, nekad kao krst, nekad rozeta, nekad kolovrat.
38

39. Sl. 51. Leptir (ili vilin konjic) kao solarni simbol na praistorijskom pećinskom petroglifu
(Valcamonica, Italy) i leptir na stećku (Bujići, Dubrovnik).
Sl. 52. Spirale (pite) su simboli Sunca, kružnog toka neba i ciklusa vremena.
Na vrhu slike je simbolična predstava Sunca na petroglifu (Alta Vista, Nayarit, Mexico).
Ispod su spirale na stećcima (Hrušta, Nevesinje i desno Ćanići kod Šekovića).
39

40. Sl. 53. Ovdje vidimo drevni simbol Vidovdana, najdužeg dana na ljetni solsticij. Po
njegovom obliku vidi se da su od njega nastala i latinično i ćirilično slovo V (B), prva
slova riječi "vid'. Spirala desno je sunce (vid) proljeća, a spirala lijevo je sunce (vid)
ljeta.
U gornjoj sekciji slike lijevo je znak V na petroglifu (San Marcos, Jalisco, Peru), a desno
su petroglifi sa istim znakom (Las Labradas, Sinaloa, Mexico; Caicara del Orinoco,
Bolivar, Venezuela). U dnu slike lijevo je simbol Vidovdana na stećku (Dobrića poljana,
Borci, Konjic). U sredini je stećak sa istim motivom (Stupari, Kladanj) i desno na bočnoj
strani stećka su dva simbola Vidovdana (Vratar, Jasik, Žepa).
40

41. Sl. 54. I ovdje je prikaz ljetnog solsticija i prvog dana ljeta. Iznad su prekolumbovski
petroglifi meksičkih Indijanaca (Xihuingo ruins, Teo Ti Wakan, Mexico), a lijevo ispod je
petroglif iz Afrike (Fezzan, Mesak Settafet Plateau, Libya). Tu su i dva stećka sa
simbolima istog izgleda i značenja (Nabojine, Kladnj; Cista, Imotski).
41

42. Sl. 55. Tri grane jednog stabla uperene u vis simbol su vrha Sunčevog drveta života. Taj
vrh je dan ljetnog solsticija u kojem je kraj proljeća i početak ljeta: desna grana pripada
proljeću, lijeva ljetu, a vertikalna grana u sredini je dan smjene ovih godišnjih doba. U
gornjem lijevom uglu slike je trograni vrh Sunčevog drveta života na petroglifu
(Cajamarca, Peru) i na stećku (Cista, Mala gomila, Imotski). U donjoj sekciji lijevo su
dva ista motiva vrha Sunčevog drveta života na stećku u Drinovcima kod Imotskog, a
do njega je motiv na stećku sa lokaliteta Novina u Lokvičićima kod Imotskog. Do njih je
stećak sa motivom Sunčevog drveta života sa šest velikih grana. Desno od stabla su tri
grane kao tri mjeseca proljeća, a lijevo su tri grane kao tri mjeseca ljeta. Tri grančice u
vrhu su tri vremenska zbivanja na dan ljetnog solsticija: do pola dana je proljeće, od
pola dana nastaje ljeto, a srednja grana je momenat njihove smjene (Komin, Kalinovik).
42

43. Sl. 56. Ljetni solsticij (prvi dan ljeta) simbolima obilježen na indijanskom petroglifu u
Arizoni i na stećku kod Višegrada.
Sl. 57. Ljetni solsticij na prvi dan ljeta: od prvog dana zime na zimski solsticij Sunce se
penje desnom stranom sve do vrhu na zenitu kad na ljetni solsticij prelazi u ljeto. Od tog
dana počinje lijevom stranom da se spušta sve niže do sljedećeg zimskog solsticija. I
tako se iz godine u godinu vrti ukrug (motivi na petroglifu i stećku).
43

44. Sl. 58. Lijevo je na petroglifu simbolično prikazan zimski solsticij (Lobo Canyon, Cebolla
Wilderness, New Mexico): u jesenje dane Sunce silazi niz lijeve stepenice ka zimskom
solsticiju i dan biva sve kraći. Kad na dan zimskog solsticija siđe niz najniži jesenji
stepenik, tad prestaje jesen i počinje zima, te se Sunce polako penje uz desne zimske
stepenice i dan postaje duži. Donji dio ovog simbola na petroglifu skoro je isti kao što je
prikazan na stećku (Lipenović, Burđića hrast, Krupanj).Ovo je još jedan dokaz da su na
stećcima prikazani solarni simboli, a ne obične šare kao ukrasi.
Sl. 59. Romb kao solarni simbol ima značenje Božjeg znanja, mudrosti i kreativnosti.
Lijevo na slici je romb na praistorijskom petroglifu (Newgrange tomb, Ireland), a desno,
kao motivi bordure, prikazani su rombovi na stećku (Opličići, Stolac).
44

45. Sl. 60. Svastika ima četiri kraka i označava četiri godišnje sezone po tri mjeseca: zima,
proljeće, ljeto i jesen. Polusvastika ima dva kraka i označava dva godišnja perioda od
po šest mjeseci: kad je spuštena lijeva, a podignuta desna ruka, to je period od zimskog
do dana ljetnog solsticija. Ako je oborena desna, a podignuta lijeva ruka, to je vrijeme
od ljetnog do zimskog solsticija. Polusvastika je simbol Sunčevog vaskrsenja iz južnog
u sjeverni period, jer kad Sunce izađe iznad nebeskog ekvatora, počinje da vaskrsenje
zivota na zemlji. To je pravac iz donjeg u gornji svijet, iz mrtvila u život, iz zemlje u
nebo. Slike s lijeva odogzgo: 1. svastika vaskrsenja na neolitskoj keramici kulture
Starčeva (5800 - 5300 g. st. ere), 2. svastika vaskrsenja na pećinskom crtežu nalazi se
tačno na liniji nebeskog ekvatora (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site), 3. svastika
vaskrsenja na feničanskom (filistejskom) novcu nađenom u dervnoj filistejskoj
(palestinskoj) Gazi, 4. svastika vaskrsenja na keltskom novcu, 5. polusvastika na
petroglifu na Havajima. Donja sekcija slike s lijeva: 1. polusvastika na petroglifu na
Havajima, 2. polusvastika na stećku: krst u desnoj ruci je Svetovidov krst godine u tački
ljetnog solsticija, a u lijevoj ruci je Sunce u tački zimskog solsticija (Kalac, Fatnica,
Bileća).
45

46. Sl. 61. Polusvastika na petroglifima (Chevelon Creek, Arizona; Fremont, Indian State
Park, Utah): oborena desna ruka znak je spuštanja Sunca od dana ljetnog solsticija, tj.
kracanje dana sve do kraja jeseni i prvog dana zime na zimski solsticij. Podignuta lijeva
ruke pokazuje podizanje Sunca od dana zimskog solsticija do sljedećeg ljetnog
solsticija.
Sl. 62. Znak └┐ je brahmanski znak broja 8. Broj 8 je simbol vječnog života i
beskonačnosti i od ovog znaka, preko prelaznih formi, izveden je današnji znak broja
8 .Brahmanski znak └┐ je polovina svastike, polusvastika koje pokazuje put odozdo na
gore, sa zemlje u nebo, znak vaskrsenja.
46

47. Sl. 63. Lijeva figura prikazuje antropomorfno Sunce ljeta, a desna proljeća (Petrified
Forest National Park, Arizona).
Sl. 64. Lijeva figura blagosilja suncem proljeća, desna suncem ljeta.
47

48. Sl. 65. Dupli krstovi, kao simboli vremena godine, sastoje se od vertikalne i dvije
poprečne linije. Vertikala je znak Sunčevog puta od juga ka sjeveru i obratno. Sa desne
strane vertikale dvije poprečne linije simboli su zime i proljeća, a sa lijeve strane
predstavljaju ljeto i jesen. U vrhu slike su dupli krstovi na indijanskim petroglifima (Duck
Valley Indian Reservation, state line between Idaho and Nevada). Ispod su dupli krstovi
na stećcima iz Vrlike kod Knina (3, 4, 6), a četvrti je u G. Studencima kod Ljubuškog.
48

49. Sl. 66. Antropomorfni prikaz jednookog Sunca na indijanskom petroglifu (Lobo Canyon,
Cebolla Wilderness, New Mexico) i jednooka solarna božanstva na stećcima (gore
desno: Gornje Bare, Kalinovik; dole s lijeva: Žovnica, lokacija Troskoti, Mostar; Banjdo,
Podvelež, Mostar; Priluka,Livno).
.
49

50. Sl. 67. Iznad su simboli Sunca na petroglifima (Three Rivers, New Mexico; Pu'u Loa,
Hawaii) i na stećcima (Nikšić i Radmilja).
50

51. Sl. 68. Na piktograf u vrhu slike je kukasti simbol “ ɿ “ (Cueva del Pirutano, Spain).
Ispod lijevo je stećak sa istim simbolom (Novo Selo, Kupres), a desno je motiv na
drugom stećku (Bišće polje, Mukoša, Mostar).
Sl. 69. Lijevo je petroglif sa kukastim simbolima “ ɿ “ (Coso Range, Little Lake,
California. Krugovi u sredini su simboli ekvinocija (ravnodnevnica). Isti takav kukasti
simbol je na stećku (Ledići, Trnovo, Sarajevo).
51

52. Sl. 70. Kukasti simbol “ ɿ “ na petroglifu (Natural Bridges, New Mountain, Utah), slovo
P u feničanskom, latinskom i vinčanskom pismu, te četiri ista kukasta simbola oko krsta
na stećku (Zeleno polje, Rogatica).
Sl. 71. Stećak kod Prolom Banje i indijanski petroglif (Tommy Charles, Discovering
South Carolina’s Rock Art, 2010, fig. 65. p. 73).
52

53. Sl. 72. U vrhu slike je petroglif drevnih južnoameričkih Indijanaca (Toro Muerto, Peru).
Tu je Sunce oko kojeg je krst i svastika sastavljena od četiri kukasta simbola J. Iste
takve simbole vidimo oko krsta na stećku (Zeleno polje, Rogatica). Kad su četiri znaka
J u sastavu svastike, niko se neće zapitati šta znači samo jedan znak J, jer na stećku
vidimo te znakove odvojeno. Taj znak je prvi glas i prvo slovo sanskritske riječi "peru",
što je jedno od sanskritskih imena Sunca, vatre i darodavca. Tog oblika je i
starofeničansko slovo P (П). Dakle su mnogi stari narodi, među kojima si i Indijanci i
graditeji stećaka, sačuvali sjećanje na sanskritsku riječ "peru" i nekadašnje prvo slovo P
kojim je ta riječ ko zna kad pisana, a različite svastike samo stilizovane varijacije
drevnog slova.
53

54. Sl. 73. Solarni simboli C (S), kasnije tkz. ognjila ili ocila, simboli su rađanja, života i
besmrtnosti. Kao motiv nalazimo ih i na petroglifima u raznim stilizovanim varijantama.
Gore desno stilizovano C je upisano u univerzalni simbol iskonske zemlje (Lobo
Canyon, Cebolla Wilderness, New Mexico). Pored ovog petroglifa je motiv na stećku:
solarni krst sastavljen od četiri stilizovana simbola C (Prijevor, Bileća). Lijevo ispod je
stilizovani simbol C u korijenu drveta života iskonske zemlje na stećku iz Donje Zgošće
kod Kaknja (sada u Zemlajskom muzeju u Sarajevu). Četiri simbola C oko krsta u kolu
čine kolastu azdiju. Po njoj je nazvana i vrsta odjeće vlastelina srednjeg vijeka.
54

55. Sl. 74. Simbol C (S) kao grane drveta života na petroglifu i na stećku.
Sl. 75. Sunce iznad rogova bika na piktografu lijevo (Lascaux Cave, France) i na stećku
(Lovreč, Bekavci, Imotski).
55

56. Sl. 76. Univerzalni solarni simbol C (S) ima značenje rađanja, života i besmrtnosti.
Stilizovan javlja se u različitim varijantama: sa spiralama ili bez spirala, a od srednjeg
vijeka stilizovan je kao ognjilo (ocilo). Najstariji nalaz ovog simbola je na kultnom hljebu
Starčevačke kulture. U vrhu slike je simbol C (S) na indijanskom petroglifu (Saguaro
National Park, Sonora, Arizona). Na sljedećoj slici je takođe indijanski petroglif (Cerro
Las Letras, Venezuela). Ispod velecuelanskog petroglifa je bordura stećka iz Gosića
Hana kod Konjica, a sasvim u dnu je stećak iz Banje Koviljače.
56

57. Sl. 77. Lijevo je indijanski petroglif (Petroglyph Canyon - Zion National Park, Utah), a
desno stećak (Okletac, Bajina Bašta): u sredini su simboli jesenjeg i proljetnog
ekvinocija, zbivanja koja se dešavaju na liniji nebeskog ekvatora. U dnu su prikazani
jesen i zima, a između njih je zimski solsticij na prvi dan zime.U vrhu su proljeće i ljeto
za ljetnim solsticijem na prvi
dan ljeta.
Sl. 78. Lijevo je motiv na petroglifu: špag (uže) vremena povezuje istok i zapad (Las
Labradas, Sinaloa, Mexico). Desno je isti motiv na stećku (Mulje, Avtivac, Gacko).
57

58. Sl. 79. Iznad su piktografi sa naslikanim konjem i bikom. Ispred konja je simbol sa pet
linija: četiri paralelne linije su četiri godišnja doba, a najdonja ukošena linija je zimski
solsticij na prvi dan zime. Isto to označava znak na bikovoj nozi, samo tu nema linija
proljeća i ljeta. Iznad rogova bika vidi se dio kruga koji je predstavljao Sunce. Bik
predstavlja sazviježđe Bika (Lascaux Cave, France) . Na stećcima je vrlo sličan motiv
(Stupari, Kladnj i desno Nabojine, Kladanj).
58

59. Sl. 80. Perunika na petroglifu (Inga, Brazil) i na stećku (Vtrtoče, Gradina, Bosanski
Petrovac).
Sl. 81. Lijevo je petroglif iz Uzbekistana, 18 km zapadno od grada Навоии (Navoiy,
Navoi, Uzbekistan. Tu je Bog Sunce u svom svjetlosnom oreolu sa dvanaest zraka.
Svaki zrak je jedan mjesec godine. Dvije figure na životinji nose Sunčev presto i to su
jesen i zima. Linija koju njihove ruke pridržavaju simbol je linije nebeskog ekvatora.
Dvije figure iznad sa strana prestola su proljeće i ljeto. Proljeću pripada podnožje
prestola, a ljetu pripada gornji dio na kojem Bog Sunce stoji. To je antropomorfni prikaz
Sunca na nebeskom prestolu na dan ljetnog solsticija (prvi dan ljeta) kad Sunce dostiže
svoju najvišu tačku na nebu. Ljudima drevnih kultura bio je to najsvetiji dan godine i tad
su u znak zahvalnosti Suncu klečeći prinosili žrtvene darove (to se vidi i na ovom
petroglifu). Desno od petroglifa je antropomorfni prikaz Sunca na stećku (Cista,
Imotski).
59

60. Sl. 82. Lijevo na slici je petroglif sa Havaja. To je drvo života. U sredini je solarni krst sa
četiri godišnja doba u kojima drvo obitava. U dnu su dva stable sa žilama kao jesen i
zima, a tačka između je zimska kratkodnevnica na zimski solsticij. Na trostrukoj grani u
vrhu sa strana su proljeće i ljeto, a u sredini je ljetni solsticij i prvi dan ljeta.
Dvije slike na desnoj strani su motivi na stećcima
Sl. 83. Zmija sa krugom Sunca na petroglifu (San Rafael Swell, Utah) i na stećku
(Turovi, Trnovo, Sarajevo).
60

61. Sl. 84. Simbolična predstava Božje ruke kao simbol javlja se još od vremena vinčanske
kulture (slika u centru). Poslije se nalazi na slovenskim urnama (dvije predstave u vrhu
Przeworsk culture, 3rd century BC - 5th century AD) i na petroglifima, gdje su
predstavljene i Božje noge (donja slika lijevo, Gadao’s Cave, Inarajan, United States
territory of Guam). Motiv Božje ruke nalazimo i na srednjevijekovnom stećku krstači
(Mihići, Ljubinje).
61

62. Sl. 85. Na slici lijevo je antropomorfni prikaz godine na petroglifima (Gila Bend,
Ariznona): glava je ljetni solsticij sa prvim danom ljeta, ruke proljeće i ljeto, stomak je
linija nebeskog ekvatora sa jesenjim i proljetnim ekvinocijem, a noge su jesen i zima.
Penis je zimski solsticij na prvim dan zime. Isto to označeno je krstovima na stećcima
desno (Banjevići, Drinjača i Orehovac, Lastva, Trebinje).
Sl. 86. Razlika između lijevog krsta na indijanskom petroglifu (Three Rivers, New
Mexico) i duplog krsta na stećku je u tome što krst na petroglifu osim godišnjih doba
poprečnim linijama i ljetnog i zimskog solsticija na vertikali, u sredini ima i prečku sa
krugovima proljetnog i jesenjeg ekvinocija, a na stećku su samo četiri godišnja doba sa
ljetnim i zimskim solsticijem na vertikali (Borina, Banja Koviljača).
62

63. Sl. 87. Lijevo na slici je piktograf iz Montane. Prikazani su krugovi Sunca na liniji
nebeskog puta, a je desno isti motiv na stećcima u Nikšiću.
Sl. 88. Od sumerskih pečata pa preko drevnog vedskog hinduizma, solarna božanstva
su često izobražavana sa “čuperkom” koji strši, što je simbol Sunčevog plamena (lijevo
je petroglif: Coso Range, Big Sheep Canyon, California; desno stećak: Šivolje, Šelec,
Kalinovik).
63

64. Sl. 89. Ljetno sunce isplaženog jezika na kalendaru Maja (Mayan Calendar, Field
Museum in Chicago, Illinois) i Sunce vrelog ljeta na stećku (Berkovci, Mionica,
Kolubara).
Sl.90. Sunce isplaženog jezika na petroglifu (Three Rivers Petroglyph Site, New
Mexico) i na stećku (Vrsjenice, Pešterska visoravan).
64

65. Sl. 91. Bog Sunca sa krunom prikazan na petroglifima (El Encanto, Chile; Gold Canyon,
Arizona) i na stećku (Kobilja, Mramor, Skender Vakuf).
Sl. 92. Spirale na petroglifima i na stećcima.
65

66. Sl. 93. Solarni simbol C (S), simbol rađanja, života, besmrtnosti i simbol srbskog grba
nalazimo i na petroglifima (Altavista Site, Compostela, Nayarit, Mexico; Three Rivers
Petroglyph Site, New Mexico) i na stećcima (Đurđevik, Tuzla).
66

67. Sl. 94. Znak ljetnog solsticija: uzdignuto Sunce u desnoj i uzdignuti krst u lijevoj ruci na
piktografu (Tanum, Sweden) i na stećku (Raška Gora, Mostar).
Sl. 95. Rađanje kao motiv na piktografu australijskih Aboridžina (Kakadu, Australia)
i na stećku (Ravno, Ravanjska vrata, Kupres).
67

68. Sl. 96. U gornjem dijelu slike su svastike na petroglifima, a ispod na steccima.
Sl. 97. Triskelion svastika na petroglifu (Newgrange tomb, Ireland) i na stećku (Boljevići,
Srebrenica).
68

69. Sl. 98. U vrhu slike lijevo je "vanzemaljac" na petroglifu iz Australije, ali i mi imamo iste
takve "vanzemaljce" na našim stećcima (peostale dvije slike). Uistinu to i jest
vanzemaljac: Bog Sunca.
69

70. Sl.99. Antropomorfni prikaz lica Sunca na pećinskim crtežima (Mataral, Santa Cruz,
Bolivia) i na stećku (Boljuni, Stolac).
70

71. Sl. 100. Petroglif (El Nancito, Panama) i stećci (Dugo polje, Blidinje; Boljuni, Stolac).
Sl. 101. Motiv na petroglifu (El Nancito, Panama) urađen je istim oblikom linija kao što
su linije na stećku (Kotezi, Ljubinje).
71

72. Sl.102. Krst na petroglifu (Los Nancitos, Panama) i na stećku (Boljuni, Stolac).
Sl.103. Lijevo na petroglifu je uvijena spirala, znak grmljavine (Tierra Colorada,
Tehuacalco Guerrero, Mexico). Znak grmljavine je i na stećcima (Zvirići, Pržine,
Ljubuški, a ispod je stećak u Kamenici, Lemića brdo, Drinjača).
72

73. Sl. 104. Petroglifi (Writing on stone, Alberta) i štit sa grba Mrnjavčevića.
73

74. Sl. 105. Sa stećaka sve nama poznati simboli (Museo de Sonora, México).
Sl. 106. Solarni simboli na petroglifu-piktografu (Villa Traful, Los Lagos, Neuquén
Province, Argentina). Ispod su simboli vinčanskog pisma i stećaka.
Ovim smo završili temu posvećenu simbolima petroglifa i stećaka uvjerivši se da su
njihovi simboli istovjetni ili vrlo podudarni. Na osnovu toga vidimo da graditelji stećaka u
duhovnom smislu nikakve veze nemaju ni sa "bogumilima", ni sa gnosticima, ni sa
hrišćanstvom, niti sa današnjim muslimanima Bošnjacima, jer ako tu duhovnu vezu sa
pomenutima imaju ljudi kamenog, bronzanog i gvozdenog doba; ako tu
vezu imaju drevni stanovnici Havaja, Australije i američki Indijanci prekolumbovskog
vremena, onda to imaju i graditelji stećaka.
74

75. MISTERIJA GEOGLIFA CHIRGUA
Sl. 107. Chirgua geoglif.
Osim petroglifa (usječeni u kamen) i piktografa (slike na kamenu), postoje i geoglifi:
znakovi na tlu zemlje označeni kanalima ili kamenjem.
Jedan od geoglifa je i geoglif 6 km sjeverno od venecuelanskog mjesta Chirgua
(Geoglifo of Chirgua, ili Geoglifo Bejum, Venezuela). Pretpostavljaju da je napravljen u
vremenu između IV-XI vijeka. Uobličen je kanalima širine 50-70 cm do 1-1,50 m,
dubine 20-40 cm. Dužina geoglifa po kosini brda iznosi 56,7 metara, a najveća širina
oko 32 m.
Prikazan je kao antropomorfno Sunce: dva kraka u dnu su dvije noge. Tačka
njihovog spajanja je mjesto zimskog solsticija sa prvim danom zime. Odatle ide
vertikalna linija tijela do glave, a na glavi su kao dva roga, što su simboli proljeća i ljeta.
Tačka njihovog spajanja je mjesto ljetnog solsticija i prvog dana ljeta.
Centralni dio, koji predstavlja glavu, sačinjen je od četiri koncentrična kruga.
Najmanji, centralni krug, je sa dijametrom dužine izmedju 1,8-2 m, drugi krug je
dijametra 4,4 m, treći oko 8,8 m i najveći krug je sa dijametrom oko 14,2 m. To su
75

76. današnje mjere i treba uzeti u obzir da je vijekovna erozija tla uslovila određivanje mjera
sa približnom zvaničnom vrijednošću.
Sl. 108. Geometrijska šema geoglifa prema kosoj strani brda.
Počećemo sa geometrijom centralnog kruga sa dijametrom od oko 1,8-2 m.
Jedna godina im pune 52 nedjelje (sedmice) sa po 7 dana:
365,242 : 7 = 52,17742857 = broj nedjelja (sedmica) u godini.
Uzmimo li broj 7 kao obim kvadrata ABCDA, svaka strana kvadrata biće duga po 1,75
mjernih jedinica. Površina kvadrata iznosiće 3,06245 m², a krug tolike površine imaće
dijametar dužine 1,974664376 mjernih jedinica. Najmanji krug u centru geoglifa
zvanično ima dijametar od 1,80-2,00 m. Veličina ovog kruga pokazuje nam šta je
nepoznati astronom imao na umu kad je pravio ovaj krug: dužina vremena jedne
nedjelje od 7 dana.
Drugi krug je geometrijska simbolika dužine pola mjeseca, je pošto godina ima
365,242 dana prosječna dužina jednog mjeseca je 30,43683333 dana, a polovina
mjeseca je 15,21841667 dana. Uzmimo da je obim kvadrata ABCDA 15,21841667 m,
sto znači da je svaka strana kvadrata duga po 3,804604167 m, a površina kvadrata je
14,47501287 m². Krug T sa tolikom površinom imaće dijametar dužine 4,293037894 m
(to je za 10,6962106 cm manje od zvanične mjere). Dakle je drugi krug simbolika
polovine mjeseca.
76

77. Treći krug je sa dijametrom oko 8,8 m. Ako je obim kvadrata ABCDA 30,43683333
m, jedna strana duga je 7,609208333 m, a površina kvadrata je 57,90005146 m². Krug
T sa tolikom površinom imaće dijametar 8,586075788 m (to je za 21,3924212 metara
manje od onog zvaničnog “oko 8,8 m”).
Sl. 109. Geometrija kruga i kvadrata
Četvrti i najveći krug ima dijametar oko 14,2 m. Ako je obim kvadrata ABCDA 50 m,
strane kvadrata duge su po 12,5 m, a površina kvadrata je 156,25 m². Krug T sa tolikom
površinom imaće dijametar 14,10474555 m (to je za 9,525445 cm manje od zvaničnog
“oko 4,2 m”). Značenje četvrtog kruga je 50 dana, pedesetnica. U Bibliji broj 50
spominje se mnogo puta. Broj 50 je zbir 3² + 4² + 5². Bog je naredio Mojsiju da je svaka
50. godina sveta jubilarna godina (markirani ciklus od po 7 x 7 godina). To je oprosna
godina i te godine ništa se ne sije, zemlja odmara.
Zašto je 50 godina tako važan ciklus? Da vidimo: 50 godina po 365,242 dana je
1862,21 dana. Uzmimo to kao mjernu jedinicu dužine jedne strane kvadrata T. Ako
nađemo površinu tog kvadrata i tu površinu pretvorimo i površinu kruga, krug će imati
dijametar dužine 20 606,58189 mjernih jedinica. Širina Kraljeve odaje u Velikoj piramidi
je 20,60658189 mjernih jedinica (inči). Visina Piramide je 5813,011885 inči:
20 606,58189 : 5813,011885 = 3,544906203
Uzmemo li broj 3,544906203 kao obim kvadrata T i površinu tog kvadrata
pretvorimo u površinu kruga, krug će imati dijametar dužine 1 mjerne jedinice (broj 1), a
obim kvadrata je 3,14159 mjernih jedinica. To znači da je brojevima četvrtog kruga
uspostavljena veza između ovog geoglifa, Velike piramide i broja Pi.
Dakle, počevši od centra veličinom krugova prikazani su dijelovi godine: 7 dana
(centralni krug), pola mjeseca (drugi krug), jedan mjesec (treći krug) i 50 dana (četvrti
krug). A mi idemo dalje!
Ugao β = 31,3866868°
77

78. Dužina BC = 29,5 m što je simbolika broja dana od pojave jednog do pojave
drugog mladog Mjeseca. Od tačke B do horizontalne linije u dnu nogu preostaje jos
27,2 m i to je simbolika broja dana vidljivog Mjeseca.
Ako na Google Earth strelicu brouzera postavimo u centar krugova, dobijemo
sljedeće koordinate: 10° 15' 51,88" N, 68° 10' 11,54" W. Geoglif je dakle udaljen od
griničkog meridijana 68,169872222 stepeni. Polovina broja 68,169872222 stepeni
34,08493611 stepeni:
- tangens 34,08493611° = 0,676667534,
- sinus 34,08493611° = 0,560421266
Dužina geoglifa po kosom tlu brda je 56,7 m (AC), a sinus ugla 34,08493611° je
0,560421266.
56,7 x 0,560421266 = 31,77588578 m.
Uzmimo broj 31,77588578 m kao razmjeru 1:100 000 i dobićemo 3177,588578 km.
Četiri ove dužine daju.... 12 710,35431 km i ako ovo uzmemo kao dijametar jednog
kruga, krug će imati obim od 39 930,727 km, što je obim Zemlje u pravcu sjever-jug.
Grinički meridijan određen je tek u drugoj polovini 19. vijeka i kako je projektant ovog
geoglifa mogao znati današnju geografsku dužinu na kojoj se nalazi petroglif
Idemo dalje sa misterioznim mjerama.
Podna dužina Velike galerije u Piramidi je 47,78070609 metara. Podijelimo ovu
dužinu sa dužinom geoglifa: 47,78070609 : 56,7 = 0,842693229 i ovo je je tangens
nagibog ugla brda gdje se nalazi geoglif: 40,1206123 stepeni (arheolozi kažu da je taj
ugao oko 40 stepeni).
Dužina geoglifa od zimskog solsticija u tački spajanja nogu (jeseni i zime) do tačke
ljetnog solsticija na vrhu najvećeg kruga (EF) na Google Earth mapi je oko 27 metara. I
gle:
a) 27,02746751² = 730,484 m = što je u danima vrijeme od dvije godine;
b) 27,02746751 : 4 = 6,756866878
6,756866878² = 45,65525 m, što je u danima pola godišnjeg doba,
c) 365,242 : 27,02746751 = 13,51373375
13,51373375² = 182,621 = pola godine.
27,02746751 : 2 = 13,51373376
I sad se postavlja pitanje: ko je osmislio ovaj geoglif?
……
78

79. PORIJEKLO RUSKOG KRSTA
Sl. 110. Petroglif u sjeverozapadnoj Rusiji (Lake Onega, Cape Besov Nos, Karelia,
Russia).
Ovaj petroglif nalazi se u sjeverozapadnoj Rusiji (Lake Onega, Cape Besov Nos,
Karelia, Russia). Procjene njegove starosti su različite, ali je jedno sigurno: stariji je
nekoliko hiljada godina od vremena postanka hrišćanstva .
Zvanično se tvrdi da su krst dodali ruski monasi u 14-15. vijeku, monasi koji su ovu
antropomorfnu figuru Sunca nazvali đavolom (besom). Međutim, niko sa sigurnošću ne
zna je li to bilo u 14. ili u 15. vijeku, a eto svi “znaju” da su krst dodali monasi.
Pogledamo li u bazi krsta trougao sa krugom Sunca (trougao nije izvorni hršćanski
simbol i nikad u hrišćanskoj ikonografiji nije služio kao osnova hrišćanskog krsta) i kad
vidimo krug Sunca uz glavu figure, logično je da su trougao (zimski solsticij) i krug
79

80. Sunca uz glavu (ljetni solsticij) bili spojeni. Da je to zaista tako bilo, svjedoči još uvijek
vidljiva uklesana cik-cak linija od trougla do Sunca.
Sl. 111. U odnosu na liniji horizonta donja prečka je pod uglom od 23,5 stepeni (desno
je stećak u Meskovicima kod Kladnja).
Dakle: šta je ovaj krst? Krst je vrijeme godine: trougao je zimski solsticij, kosa
prečka donjim krakom pokazuje izlazak Sunca na zimski solsticij, a gornjim krakom
pokazuje zalazak Sunca na ljetnji solsticij. Sve to svjedoči ugao kose prečke prema
horiznotalnom pravcu iz centra gdje ona presijeca vertikalu krsta: 23,5 stepeni. To je
ugao kojim se Sunce kreće: 23,5 stepeni ispod nebeskog ekvatora na dan zimskog
solsticija i 23,5 stepeni iznad nebeskog ekvatora na dan ljetnog solsticija.
Gornja, horizontalna prečka obilježava proljeće (desni krak) i ljeto (lijevi krak). Znak
“T” u vrhu krsta je najviša sjeverna tačka Sunca na prvi dan ljeta, tj. na ljetni solsticij
(zato je i Sunce prikazano iznad te tačke). Da je to tačno, svjedoči nam srednjevijekovni
stećak na kojem je prikazano drvo života sa istim znakom “T” na vrhu (slika 111, desno).
Monasi su mogli jedino da uklešu ono IC XC u vrhu krsta i ništa više, ali je veliko
pitanje: zašto bi monasi pored lika “đavola” klesali krst i Hristovo ime? Oni su onim “IC
XC” samo sakrili istinu o postojanju tog krsta mnogo prije vremena primanja hrišćanstva
u Rusiji.
Isti takav krst nalazii se na ruševini prehrišćanskog hrama u Polju Grabovica kod
Bileća u Hercegovini.
80

81. Bibliografija:
Šefik Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, IRO “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1982.
Šefik Bešlagić, Stećci - kataloško-topografski pregled, "Veselin Masleša", Sarajevo,
1971.
Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1965.
Tommy Charles, Discovering South Carolina's rock art, University of South Carolina,
2010.
81

82. ……………………
…………………….………………….
O AUTORU
Petko Nikolić Viduša rođen je na Viduši kod Kaknja na dan Sv. Petke 27.
(14.) oktobra 1951. godine. Osnovnu školu pohađao je u Modrinju, opština
Kakanj, i u Perinom Hanu kod Zenice, a srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu.
Kao prosvetni radnik radio u zeničkim osnovnim školama. U Kanadi živi i radi od
1993. godine. Autor je knjige poezije “Nebeski glasonoša” objavljene 1990.
godine u izdanju Književnog kluba “Studenac” u Tešnju, te knjige “Stećci, laž i
bogumili” objavljene u izdanju Izdavačke kuće “Pešić i sinovi”, Beograd, 2014.
godine. U vremenu od 2014-2015. godine obavio je tri knjige u elektronskom
izdanju: “Perunovi zapisi”, “Zabranjeno znanje” i “Božja slova”.
82